Makroekonomska politika je verovatno jedina strategija gde vladajuce strukture nisu pravile ozbiljnije greske u poslednjih 20 godina.
Mislim da je to dosta preterana izjava, ali bih se složio da tu makar možemo da vidimo i nešto promišljenosti.
Što se tiče deviznih rezervi, pratim njihovo kretanje jer me zanima koliko će se smanjiti do kraja godine, tačnije koliko će manje biti SDI, doznake, priliv deviza od turizma itd. Inflacija, devizne rezerve i bilans platnog računa - to je sve što me zanima u ovom trenutku
Naš dug, koji smo hiljadu puta spomenuli, jeste relativno nizak, ali je umnogome izložen valutnom i kamatnom riziku. 52% izloženo promeni kamatnih stopa (to nam generalno sada ide na ruku) i 87% valutnom riziku. Takođe, 77% javnog duga nam je u stranoj valuti. Dakle, devize su nam nasušna potreba. Posebno ako vidimo da nam je potencijalni nivo duga na osnovu zaduženja (ako ih iskoristimo max) 51 milijarda. Sve je to dosta pipavo. Da dođe hipotetički do neke velike političke promene praćene slabljenjem kursa (kao sad u Rumuniji) nekih 5% neka bude, odmah bi dobili dodatni dug od: 39 x 0.87 x 0.05 = 1.7 milijarde. I to na ovaj niži isnos.
Vidim danas baš da neke nove kineske kompanije dolaze, možda nam oni donekle spasu SDI i izvoz.
Ono što je zanimljivo je da nam je 99.7% učešće projektih zajmova u dugu. To nam govori da se, barem na papiru, mi zadužujemo u prave svrhe. Još kada bi podigli kvalitet i produktivnost tih projekata na max, gde bi nam kraj bio. (Doduše, ovakvi zajmovi su struktuirani da se zajam vraća iz prihoda generisanih istim, koliko ja znam, te bi svako kašnjenje moglo da potencijalno uveča dug.)