Poređenje sadašnje situacije sa devedesetima: 90-e, plate 0, inflacija, sankcije, gorivo iz flaša, bonovi za cigare, bombardovanje, skupa tehnika i auta...dobre strane su: sigurnost posla, relativno stabilna domaća privreda (i pored sankcija), jeftino zdravstvo, i studiranje, jeftin hleb i struja, svi su imali bar roditelje na selu, koji su obezbeđivali meso, jaja i ostalo.
Sada više nemamo uopšte domaću privredu, a i to malo što ima 99% je zavisno od inostranstva, nemamo više džabe hranu na selu (neisplativa poljoprivreda i stočarstvo), struja je skupa, kao i gorivo, fakulteti propast pogotovo privatni, ko ima zemlju nju je nemoguće obraditi za 1 godinu (većina rasprodala traktore, ne znaju da seju ništa, semena dosta gmo...)
Sada smo zavisni od Eu, koja nas šiba po ušima da priznamo Kosovo, uvode nam sankcije i teraju u ekonomski kolaps, a mi sa uništenom industrijom i poljoprivredom, sa uništenim Nisom, i Epsom, prodatim rudnicima i banjama, jedino što imamo su armirano betonski kvadrati. Da baš je realno da kirije rastu, i cene stanova, mislim da je baš održiva ta naša industrija.