Ok, razumem, ti kažeš da su to različiti svetovi: s jedne strane fizički i ugostiteljski poslovi koji su, po tvojoj tvrdnji, sad pristojno plaćeni, i s druge strane mladi sa fakultetom koji ne žele takve poslove.
Ali čak i ako to prihvatim, ostaje ključno pitanje: ako su ti poslovi zaista tako korektno plaćeni i uređeni, zašto se onda ne mogu popuniti domaćom radnom snagom? Gde su ti oglasi za roštilj majstore sa 120.000 RSD platom i dva slobodna dana nedeljno? Gde su redovi na prijavama?
U praksi, svi znamo da su te pozicije i dalje mahom nisko plaćene, sa neredovnim slobodnim danima, i često bez ugovora. I ne, ne zato što nema ljudi, nego zato što poslodavci očekuju maksimalnu fleksibilnost za minimalnu cenu. Uvoz radne snage im savršeno odgovara jer razbija bilo kakvu pregovaračku moć lokalnih radnika.
Tako da iako formalno govorimo o različitim tržišnim segmentima, u praksi su povezani, jer politika prema jednom segmentu utiče na standard u drugom.