2022. godina - Osoba A koja radi za strance ima platu 2.000 evra na koju placa poreze i doprinose jos 1.200 evra i placa kiriju 400 evra i ima ustedjeno 30k evra za kupovinu stana, a osoba B ima stanove za izdavanje od kojih zaradjuje takodje 2.000 evra na koje ne placa poreze, a prosecna plata u Srbiji je 650 evra.
2025. godina - Osoba A i dalje ima platu 2.000 evra na koju i dalje placa poreze i doprinose 1.200 evra i placa kiriju 600 evra, ustedjevina od 30k evra vredi kao nekada 20k evra, a ne samo sto plata stagnira, nego je pritisak na poslu sve veci, otkazi sve cesci, osoba B sada izdaje stanove za 3.000-3.500 evra, i dalje ne placa poreze, dok je prosecna plata u Srbiji 920 evra.
Osoba A se zali da je situacija sve losija, a osoba B prica kako je situacija nikad bolja.
Osobi A nije dobro zbog stresa i pritiska na poslu, hoce da ide kod lekara, ali svi znamo kakvo nam je drzavno zdravstveno. Osoba B zaradjuje od izdavanja i ide kod privatnog lekara.
Osoba B kritijuje osobu A da joj je samo krivo to sto sad i sirotinja ima malo vecu platu (nominalno, realno je sve isto), ali ta ista osoba B bez razmisljanja dize visinu kirije za tu istu sirotinju.
Osobi B smatra da je neko sebican zbog toga sto se zali na to da mu plata stagnira, ali istovremeno smatra da su kirije suvise male i da je to anomalija na nasem trzistu to sto kirije nisu visoke onoliko koliko bi on zeleo da budu.
Osoba B smatra da ako kupi stan u izgradnji ima pravo da ga posle izgradnje odmah prodas za 50% vise jer je biznis mag i preuzeo je rizik, ali smatra da ti ne treba da se zalis na to sto zdravstvo koje placas ne funkcionise.
Osoba B smatra da ljudi treba da mogu da ulazu u nekretnine, ostvaruju pasivan prihod, i tako prestanu da budu robovi sistema, ali zato smatra da nije ok da neko svojim radom zaradjuje malo vise od proseka (i tako prestane da bude rob sistema) i da se zali da mu inflacija unistava zivotni standard.