Evo ga jedan primer, slika sa neta.
Planski projektovano parkiralište sa uskim mestima i drvećem između, da ne mogu vrata da se otvore i da vozila moraju da gaze po blatu i korenju dok ulaze i izlaze. I neki pajser je to tako projektovao.
To je to slepilo i večito nabijanje i kompresovanje svega, kao da smo Indonezija sa 300 miliona ljudi na par ostrva, a ne Srbija sa 70 ljudi po km².
Naravno, ovo što govorim važi i za zgrade i ulice, jer su one te koje posle uslovljavaju i širinu trotoara, parkirališta, kolovoza pa i zelenih površina. Vole Srbi stiskavac već 100 godina unazad i to se vidi i po tome na šta nam liče gradovi i naselja. 6 miliona ljudi a živimo jedni drugima na glavamo ko da smo Kowloon city ili Indija.
P.S.
Kad bolje pogledam, predugačka su mu ova mesta sa slike, ja bih to skratio za još 40 cm da bude od ivice do ivice ovog belog Punta. Znači da stanu Smart i Punto i da može Oliva da izađe i uđe kroz vrata i to je to. Ne treba nam ništa veće od toga.