Problem je što se taj mentalitet i izgovor "ne smeta nikome" vremenom širi i izvitoperuje. Recimo ako neko parkira na trotoar tamo kod lakat krivine kod Kvantaša, realno je da tu zaista nikome ne smeta. Ali onda se mnogi ne zadrže na tim situacijama nego vele ajde mogu da se parkiram i na trotoaru na uglu Heroja sa Košara i Tošinog bunara npr. Pa onda sledeći put a dobro šta ako parkiram ovde, malo ljudi prolazi. Pa sledeći put dobro šta ako parkiram ovde, i drugi to rade. I tako mic po mic po mic i dođe se do toga da se 80% vozača pre ili kasnije povede mišlju "a dobro, kad mogu svi, kakve veze ima ako i ja" i "a dobro, smeta malo, ali ionako je ceo trotoar takav".
A sve i kad neki auto ne smeta nikome u pogledu prolaženja, malo je ružno da gde god čovek zakorači u Beogradu, da samo naleće na redove automobila. Ko me zna duže ili me viđa i na drugim temama, zna da ja nisam od onih krstaša koji bi da uvedu pešačke zone od Zemuna do Konjarnika i zabrane sve automobile. Ali stvarno nekad zamara da gde god se čovek nađe u Beograda, da gleda beskrajna mora ili nizove automobila. Ako negde stoji da je zabranjeno parkiranje, daj da se to ispoštuje i da to liči na nešto, a ne da se brže bolje i tu napravi vašar. Ne moramo stalno i svuda da živimo u nekom brlogu i bezakonju.