Na skali kapitalizam - socijalizam, zdrava priča i recept za uspeh je u zlatnoj sredini između ta dva ekstrema, i kombinovanju elemenata iz jednog i drugog.
Za ekonomiju, za zdravstvo, za školstvo, za politiku, za pravosuđe, za energetiku, pa čak i za probleme komunalne prirode kao što je parkiranje.
Autsorsovanje i privatizacija naplate i sankcionisanja parkiranja na javnim površinama je čisto kapitalistički ekstrem, i samim tim osuđen na propast. Odnosno sam preduzetnik neće propasti, omastiće se samo tako. Ali će na duge staze takav model stvoriti nove probleme, i to ne samo materijalne prirode.
Ljudi ovde vide raspalu državu i poremećen survan narod, pa upadnu u zamku da misle da je lek da im dođu privatnici (isto proistekli iz ovog naroda, ili uvezeni iz multinacionalnih korporacija (na primer G4S, Arriva)) pa da ih oni uče redu i da im oni spasavaju i dižu državu.
Ne. Privatnika boli uvo da tebi uređuje državu ili ulicu. Boli ga uvo da tebi ili tvom društvu čini bilo kakvo dobro. Njega samo zanima njegov procenat. A ono što ti je zapravo potrebno jeste jaka država, ispravne institucije i narod koji dobija dovoljno obrazovanja i kultivisanja. I to je jedini održiv koncept. A do toga se ne dolazi privatizacijom parkiranja i naplate.
I da, do toga treba mnogo vremena i truda. Ali mora tako, ne može drugačije. A ljudi bi danas sve preko noći, pa se nasankaju na priče da će privatizacije i privatnici da ih izvade iz blata. Neće.