Svako ima pravo da veruje u šta hoće. Uskoro ćemo da vidimo jednu drugu Srbiju, a za nju se polako priprema teren artiljerijskom pripremom u provladinim glasnogovornicima koji već sad razloge sloma koji nam se sprema, pronalaze u ukrajinskom ratu (pogledajte današnju naslovnu stranu "Informera").
Bojim se da druga, postizborna Srbija, ko kod i kako god formirao vladu, neće biti u stanju da nastavi, bar ne uporedo sa aktuelnom deonicom, autoput ka Sjenici.
A šta nam se sprema već se vidi u prodavnicama, menjačnicama i na pumpama.
Eto, sutra moram da nosim motorku na pumpu da je tankiram da bih strugao drva, jer je od danas zabranjeno sipanje u kante bilo koje veličine. Mislite o tome, posebno mlađi koji nisu doživeli bonove za benzin po 10-15l mesečno, pa kilometarske redove i čekanja po 2-3 dana, pa nemanje ni tih 10l, skuvane flaše i slično. Ja, eto, jesam i ne mogu da verujem u bilo kakvu moć ovakve države u kojoj jw već na prvi predsednikov uzdah da je teško i da će biti teško, nestalo osnovnih namirnica - BUŠ (stariji znaku šta znači).
Slobodno me proglasite mračiteljem, zloslutnicom, politički obojenim i ostrašćenim... Taj trenutak nije tako daleko pa ćemo zapamtiti i diskutovati o ovome što sam sad rekao, možda po grupama, kako ko bude imao struje.