- Dostupnost rezervnih delova kod ovlašćenih (bilo koji brend):
Zavisi jedino, isključivo i samo od ovlašćenog. Niko im ne brani da imaju veliku halu i u njoj delova/komponenti u vrednosti od npr. 5-10-15 miliona evra (u zavisnosti od tržišnog udela nekome je dovoljno 5, a nekome 15 da bi bio na istom nivou sa delovima kao onaj od 5 jer je znatno zastupljeniji brend na konkretnom tržištu).
U toj situaciji svaki deo ima na stanju, čekanje je za ubedljivu većinu artikala nepostojeće. Ipak, to niko od ovlašćenih ne radi.
Neće to da rade jer su pare u lageru delova/komponenti uglavnom zarobljene pare (svi delovi moraju da se plate od strane ovlašćenog, delovi/komponente su kupljene ali onda čekaju budućeg nepoznatog kupca). Da bi to čekanje budućeg kupca bilo što kraće, u lageru se zato drže samo delovi/komponente koji se često/sezonski kupuju, dok se sve ostalo čeka jer se poručuje za poznatog kupca.
Slično kao što u nekom salonu možete da vidite izložen skoro svaki aktuelni model tog brenda, pa onda opet svaki od njih možete i da probate (postoji test vozilo), a kod nekih drugih ni blizu nije tako. To je opet ista stvar kao sa delovima/komponentama.
Svaki auto koji stoji u salonu ovlašćeni mora da plati fabrici, a onda on stoji i čeka budućeg nepoznatog kupca = zarobljene pare. I, tako može da čeka godinu dana ili više da dođe kupac koji baš hoće u toj boji, u tom paketu opreme... a onda mora da mu se spušta cena ako je već stajao toliko.
Za test vozila je malo drugačije jer ovlašćeni takve automobile kupuje sa ozbiljnim popustom od fabrike, ali zato ima uslova kad on može da se proda - mora da ima toliko i toliko km na satu, mora da bude star toliko i toliko, i tek kad se ti uslovi ispune može da se proda (faktički se tada prodaje kao polovnjak).
- Cene kod ovlašćenih (OEM delovi) u odnosu na aftermarket delove:
Podudaranje kataloškog broja za komponentu od istog dobavljača ne znači da je isti kvalitet komponente ''iz originala'' i ''zamenske''.
OEM (prva ugradnja) je kvalitetnija jer mora da izdrži garanti rok koji je obično barem 4-5 godina i barem 100k-150k kilometara (ne važi za potrošne delove).
Aftermarket (zamenski) deo istog dobavljača sa istim kataloškim brojem ima garanciju od maksimalno 2 godine. Zato se u startu pravi drugačije jer manje mora da izdrži, tj. kraći mu je garantni rok. Fabrike automobila na OEM delove uobičajeno stavljaju svoje oznake, a ne stavljaju se oznake dobavljača (proizvođača komponente).
Ovo ne znači da rade sa minimalnom zaradom na servisu/delovima kad su ovlašćeni u pitanju, ali daleko od toga da je sva razlika u ceni (OEM vs aftermarket) komponenti samo eto rezultat njihove alavosti.
- Zlatno doba auto-industije je bilo tad i tad, i slične priče:
Sve te priče uglavnom su bez osnova i pre svega rezultat ''kiselog grožđa''.
Zbog toga, priča o ''zlatnom dobu auto-industije'' se stalno pomera kako određeni modeli postanu dostupniji prosečnom kupcu.
Npr. nekada se pričalo da je E46 poslednja prava Serija 3... pa kako je E90 postao cenovno dostupniji pričalo se to isto za njega, a pošto sada sve više ljudi ima pare za F30 on je postao ''
poslednja prava Serija 3'' (iako je to prva Serija 3 i s'motorom sa 3 cilindra ispod haube, iako je to prva Serija 3 sa elektro-servom na volanu, prva koja uopšte više nije imala atmosferce pod haubom, prva koja je imala i PHEV...).
- Oko paketa opreme, tj. za šta sve neko traži doplatu, a neko drugi daje u okviru cene:
To je normalno u auto-industriji. Što si više premium možeš više da se bahatiš sa doplatama (opcijama opreme), i obrnuto.
Kad se probijaš kao nov na tržištu onda moraš faktički da daješ skoro sve u okviru cene, tj. imaćeš vrlo malo doplata (opcija opreme). Kad si premium imaćeš 1001 opciju.
A kad si Ferrari ili Porsche - onda možeš da tražiš doplatu npr. i za držače za čaše, a ako su karbonski možeš da tražiš i po 10k evra samo za takve držače. I platiće ti.
