Na stajalištima poput ovog gore (Sajam, Despota Stefana, Mostar...) koja su ili jako zauzeta ili ih koriste i prigradske linije bih uveo standardizovane široke nadstrešnice koje bi bile modularne tako da konstrukcija bude ista a samo se kroji dužina po potrebi. Nadstrešnica bi pokrivala i prostor stajališta gde čekaju ljudi i prostor iza, sa druge strane niza stubova. Znači pokrivala bi ceo trotoar.
Nešto nalik ovome, dorađeno i prilagođeno za par naših prometnih lokacija:
Stubovi bi bili samo u sredini, uz liniju sadašnjeg razgraničenja između biciklističke staze i trotoara na stajalištu prekoputa Hrama. Oko njih bi bilo par, ali samo par klupa, postavljenih tako da ne preprečuju put ljudima ni kada idu duž stajališta (iz jednog u drugi autobus) ni kada idu poprečno (sa trotoara pozadi ka ivičnjaku, u vozilo).
Sa uklanjanjem tih milion starih stubova, stakala, paravana i bilborda (sada ima čak 3 konstrukcije/nadstrešnice + sve okolo), oslobodilo bi se mnogo prostora pod velikom nadstrešnicom i kante bi mogle da stoje maltene bilo gde i ne bi toliko smetale, jer bi se lako zaobilazile.
Najveći izazov bi bilo drveće, a njih bih rešio tako što bih najpre ukinuo izdignute bašte o koje se svi sapliću, i zamenio ih ovim:
Gore, krov nadstrešnice bih probao da ukrojim oko krošnje drveta ili bih prosto izostavio onaj segment krova nadstrešnice gde treba da prođe krošnja.
Uz određene modifikacije zavisno od lokacije, potrebe i rasporeda, ovakve nadstrešnice bih daklel stavljao na sva stajališta gde ima mnogo presedanja, mnogo ljudi, gde staju i prigradske linije ili često ljudi izlaze i ulaze u kola. Jednomrečju - tamo gde ima mnogo ljudi i stalnih kretanja i jurnjave.