Beton oko tramvajskih šina kraj prometnog stajališta "Dom Zdravlja" u Požeškoj u smeru ka periferiji:
Tako izgleda beton bez armature posle jedne decenije udaranja točkova. Ulegnuće dostiže dobrih 15-ak centimetara, dovoljno da šrafovi za pričvršćavanje šina postanu vidljivi, i izloženi udarima. Na prvoj slici je ulegnuće u zoni druge osovine autobusa. Na drugoj je u zoni prve, pa je primetno da se sila vrši i pri kočenju (sleganje/zabadanje prednjeg dela vozila), ali ne u tolikoj meri kao kad su u pitanju pogonski točkovi.
Inače Urbino 18 nabija i drugu zbog velikog drugog osovinskog rastojanja i pored motora pozadi tako da veliki broj istih na linijama koje prolaze u kombinaciji sa brojnim solo vozilima jednostavno čine svoje. Plus tu su i dvestakečevi sa drugom pogonskom. Japanaca i IK218M ima toliko malo da iako nabijaju treću ne oštećuju beton. Baš na mestu druge točkovi Solarisa, dvestakečeva i svih solo modela upadaju svom silinom. Što više prolaze sve više puca, uz to se i kruni.
Uopšte mi nije jasno koji je to pileći mozak dozvolio da se ne ojača beton u zoni prometnog stajališta. Ima oštećenja duž cele ulice oko šina, ali nigde toliko kao na stajalištima.
Ovakve treba da budu cele ulice, posebno autoputevi u urbanim zonama, međutim Amerikanci nikada ne grade betonski put bez armature, kamoli prometan autoput.