Na kraju, pričao sam i sa jednim saobraćajnim inženjerom koji je bio ranije uključen i u projekat Prokopa. Pominjao je studiju Save Janjića, građ. inženjera, koji je zamislio i gurao tu priču da budu čak tri glavne železničke stanice, Prokop, NBG i Rakovica. Ali mislim da je taj čovek debelo precenjivao obim i korišćenost železnice u budućoj Jugoslaviji i Srbiji. I da je umanjivao kritike na račun toga da je/će Prokop, iako blizu centra, iako okružen velikim saobraćajnicama, opet (biti) nepristupačan i nepopularan.
Sve u svemu, skupo će nas košati tih pet decenija megalomanije i ovih par zadnjih godina naprednjačke pohlepe. Čak i da sve ostane čitavo, opet će ostati promašaj i crna rupa Beograda koja će nas urnisati i ometati ne samo finansijski, nego i organizaciono i urbanistički.
Analiza se svodi na to da je sve megalomansko i ad hoc radeno. Nije, nego je proces do varijante dosao arbitrazom vise visih institucija jedne funkcionalne drzave. Ovo sto danas rae u ovom ostatkom te bivse drzave ne prolazi ni 1 % analiza i rasprava kojem je biran Prokop. Evo maj sazetak visih literaturnih podataka sto sam radio na nemackom a grok mi je preveo na srpski:
Provera varijanti
Provera varijanti „Sava D“ i „Cvetni trg“ poverena je Gradskom zavodu za urbanizam Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, Odeljenju tehničkih nauka pod rukovodstvom Branka Žeželja, koji je dao prednost varijanti „Sava D“. U međuvremenu, Zavod za planiranje železnica Jugoslovenskih železnica, pod rukovodstvom Save Janjića, podneo je u januaru 1970. Gradskom zavodu za urbanizam na proveru „Modifikovanu varijantu GUP“. U Srpskoj akademiji radilo se na unapređenju „Varijante D“ kao „Varijante D kružna“. Ova varijanta zadržala je poziciju na stanici „Beograd“, ali sa drugačijom organizacijom; železnički koloseki trebalo je da budu spušteni u podzemlje, a preko dvokolosečnog tunela ispod grada trebalo je ostvariti vezu sa Dunavskim mostom. Na inicijativu Srpske akademije, Direkcija železnica Beograd organizovala je javnu raspravu o predloženim projektima, na kojoj su učestvovali stručnjaci za železnicu iz cele Jugoslavije i podržali „Modifikovanu varijantu GUP“. Projekat Zavoda za planiranje železnica Jugoslovenskih železnica premestio je terminus sa prethodne lokacije na Autokomandi na Prokop, što je omogućilo poboljšanje železničkog tranzita kroz grad. Takođe, u obzir su uzete sve smernice iz 1956. godine za novu konfiguraciju železničkog čvora, kao i potpuno uklanjanje železničke infrastrukture u Savskom amfiteatru.Nakon diskusija i suprotstavljenih mišljenja o varijantama, Gradski zavod za urbanizam imenovan je za arbitražu. Zavod je potvrdio da „Varijanta D“ ima najveći kvalitet u pogledu položaja u odnosu na centar grada, kao i njene izvodljivosti i ekonomičnosti. „Varijanta Cvetni trg“ ocenjena je kao nerealna, preskupa i tehnički neizvodljiva. Za „Varijantu GUP II“ govorila je njena najbolja tehnološka kvaliteta, ali su protiv nje bili lošiji položaj u odnosu na centar grada, veće potrebne investicije za prvu fazu izgradnje, kao i činjenica da bi železnička infrastruktura na stanici „Beograd“ u Savskom amfiteatru morala biti zadržana tokom izgradnje. Gradski zavod za urbanizam preporučio ju je kao rezervnu varijantu za modernizaciju starog terminala na stanici, u slučaju da se, zbog geoloških uslova, visokog nivoa podzemnih voda i složenih imovinsko-pravnih odnosa na gradilištu tunela izgrađenih metodom „cut-and-cover“, pokaže da izvođenje nije moguće. Nakon što je Gradski zavod za urbanizam favorizovao „Varijantu D“, ali priznao veliki kvalitet „Modifikovanoj varijanti GUP“, rezultati su potvrđeni od strane Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju. Pošto su saobraćajni elementi obe varijante ocenjeni kao uporedivi, obe varijante podvrgnute su analizi troškova. Analizu troškova preuzeli su stručnjaci Direkcije pod rukovodstvom Dragoslava Stefanovića, pomoćnika direktora, i Miodraga Martinovića, rukovodioca Odeljenja za planiranje i analizu. Analiza je pokazala da „Modifikovana varijanta GUP“ podrazumeva veće tunelske deonice, ali bez uklanjanja postojeće građevinske supstance. U „Varijanti D“ tuneli bi morali biti izgrađeni od Dunavskog mosta i Bajlonove pijace metodom „cut-and-cover“, što bi zahtevalo brojne rušenja stambenih zgrada i druge infrastrukture na tom potezu. Zbog visokog nivoa podzemnih voda, premeštanje stanice na tunelsku stanicu na toj lokaciji bilo bi složeno zbog potrebe za izolacijom, dok bi klizišta na Terazijskom obronku kod ulaza u tunelske cevi izazvala velike tehnološke probleme. Ova analiza bila je ključna za dalje odluke gradskih vlasti i organa. Na osnovu ove analize i predloga Gradskog zavoda za urbanizam, u decembru 1970. održana je zajednička sednica Komisije za urbanizam u okviru Generalnog urbanističkog plana Beograda i stručne komisije Gradskog zavoda za urbanizam, na kojoj su prisustvovali predstavnici Instituta za tehničke nauke Srpske akademije nauka i umetnosti, Direkcije železnica ŽTP Beograd, Zavoda za planiranje železnica Zajednice jugoslovenskih železnica, Instituta „Kirilo Savić“, Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju, Direkcije za Novi Beograd, sekretarijata komunalnih organizacija, Amta za odbranu, kao i predstavnici gradskih opština Savski venac, Palilula i Vračar.
Rezultat glasanja
Novi beogradski Glavni železnički čvor Beograd Centar, kao integralni deo velikog projekta železničkog čvora Beograd, usvojen je od strane gradske uprave 11. marta 1971. U prethodnoj raspravi između projekata razvijenih od strane pojedinih instituta i organizacija – „Sava D“ i „Modifikovana GUP“, u kritici izvodljivosti, povezivanja budućeg metro i prigradskog železničkog sistema i železničkog daljinskog saobraćaja, pobedila je varijanta „Modifikovana GUP“. Savet za urbanizam u gradskom parlamentu Beograda prihvatio ju je 17. februara 1971, a gradski parlament na sednici 11. marta. Na glasanju u gradskom parlamentu varijanta „Prokop“ za železnički čvor Beograd jednoglasno je usvojena.Od studija su na kraju izabrane dve varijante, „Sava D“ i „Prokop“. Za glasanje o dve preporučene varijante železničkog čvora Beograd za usvajanje u Generalnom urbanističkom planu Beograda 1972. (GUP 1972) održana je sednica mešovite stručne komisije Gradskog zavoda za urbanizam sa članovima Generalnog urbanističkog plana Beograda i Tehničke komisije Gradskog zavoda za urbanizam, uz prisustvo Instituta za tehničke studije Srpske akademije nauka i umetnosti, Direkcije železnica Beograd (ŽTP Beograd), Zavoda za planiranje železnica ŽJ i drugih organa. Varijanta „Prokop“ usvojena je sa 14 prema 3 glasa. Branko Petričić je prvobitno preporučio ovu varijantu, a u detalje su je razradili u Zavodu za planiranje železnica ŽJ Savo Janjić, Branko Petričić, Dušan Nikolić i Vladimir Balen.Generalni urbanistički plan za Beograd 1972, koji su pod rukovodstvom arhitekata Aleksandra Đorđevića i Milutina Glavičkog osmislili, a koji je takođe predvideo reorganizaciju železničke infrastrukture sa stanicom „Prokop“, usvojen je 22. marta 1972.