Na stranu da li ima ili nema vremena, nije na potrošaču odnosno kmetu da povrh svega što radi i trpi u toku dana, da se još bavi inspekcijom proizvoda, cena i lanaca.
Za koj moj onda imamo razne inspekcije, odbore, agencije, poverenike i ostale trutine, i za šta ih plaćamo?
Šta je sledeće?
Predlog da treba mi lično da idemo u obilazak i proveru vode u postrojenjima u Makišu?
Ili da treba lično da proveravamo i radimo tehnički pregled vozila svaki put kad ulazimo u autobus javnog prevoza?
Ajmo malo više ozbiljnosti i manje foliranja i relativizacija (ne mislim na tebe Noki). Nemam pametnija posla u životu nego da sad još idem da popisujem i upoređujem cene kod hohštaplera dok trutine u nadležnim institucijama lade klikere... oću, baš...