Kao mladji(17-19god) smo se nas 4-5 drugara nekad vozili vikendom do Beograda zbog Bucko pice. Brutalna, prvi put za nas Novosadjane takva vrsta pice, govedji i pileći premaz, ne možemo da se odlučimo koji je bolji.
Meni je tada kao nekom klincu da kažem bila ideja da to i napravimo u NS-u, jer nismo imali., koliko sam se oduševio.
Drugaru se uvek vozio auto i ne voli nešto ljude i problematičan je u izlazscima pa je rado vozio do Bucko po picu kada se i nama ostalima ne izlazi, mala eskurzija

Prvi put sam čuo za Bucko piceriju od drugarice koja je u srednjoj posle izlazaka po BG-u (Blaywatch itd..)tamo išla da jede. Pa kada smo sa srednjom bili u BG-u(ne sećam se razloga) kaže mi idi tamo da jedeš.
Otišao tamo sa drugarom naručimo picu pojedemo i ono ništa posebno. Vidim se sa njom i pita me koji premaz mi se najviše svideo? Premaz? Ma idi bre kakav premaz, ona se smeje i časti me sledeći put.
Pre možda godinu dana sam rekao da ću da idem u čuveni Franš, ali uvek mi bude bolji odlazak na Kalemegdan.
Takodje u Novom Sadu nisam navikao (osim nekad u Aqva doria, dok me ne upozna nova hostesa) da rezervišem mesto, dok za Beograd se to otprilike podrazumeva, to me nekako ograničava i zato izbegavam ta mesta gde je to potrebno.
Dok se kao baš mali sećam eskurzija sa roditeljima i šetnje Kalemegdanom pa Knez Mihajlovom i tu negde Leskovački roštilj, pljeskavica koja se jede dok se šetamo sa puno luka, meso super(tu sam imao tipa 6-9god koliko se sećam).
I lokalnog restorana Ž se sećam na Bežaniskoj kosi taj je bio blizu drugarovog stana, pa smo tu redovno doručkovali ili ako smo zaglavili u izlasku odmah išli na ručak(omlet ok, roštilj ok, restoran suprotno od hajpovanog).