Što se tiče poreza na nasleđivanje, to je ideološko pitanje. Imaš dva pogleda:
- Desničarski stav: porez na nasleđe je pljačka i uništava imovinsku stabilnost običnih ljudi (što ti zastupaš).
- Levičarski stav: nasleđivanje velikog bogatstva bez ikakvog rada perpetuira nejednakost i koči društvenu mobilnost.
Veliko bogatstvo je relativna stvar- u stvarnosti je uvek srednja klasa najviše pogođena a najveći bogataši se izvlače, pa čak dobijaju i subvencije od države,
Nijedna pozicija nije apsolutna istina. Na primer, većina zemalja OECD-a ima neki oblik poreza na nasleđe, ali i pragove ispod kojih se ne plaća, upravo da ne bi pogađali obične ljude, već ultra-bogate.
U Holandiji, Britaniji, Danskoj, pogađaju obične ljude.
Trampova retorika o farmama je simpatična, ali setimo se da su baš tokom njegove vladavine ogromne poreske olakšice date najbogatijima, dok prosečan Amerikanac nije osetio značajnu korist.
Prvo da, a za drugo ne mogu da se složim, po onome što sam pratio u njihovim medijima, imali su osećaj da i do njih dođe nešto, a po Galupovim istraživanjima bili su najsrećniji od sedamdesetih.
Međutim, u ovom mandatu su nezadovoljni zbog velikog povećanja H1b migracija. Tehno kompanije otpuštaju Amerikance a uvoze Indijce. Ovo se događa i van IT sektora, u raznim branšama. Slično Kanadi koja usisava talase i talase migranata iz Indije i Trećeg sveta i gubi svoj identitet.
Isto tako, veliki deo američkog agrara je u rukama korporacija, ne porodičnih farmi.
In the United States, individual farmers (or families) own and operate the vast majority of farms. While large farms dominate production value, a significant portion of the total farms, around 89%, are small family farms.
Treba uzeti u obzir i da su velike korporacije gurale zakone kojima otežavaju posao manjim proizvođačima. Videćemo da li će se ovo promeniti.
Takođe, obrazovano stanovništvo više voli tradicionalno uzgajanu hranu jer su velike korporacije sklonije nezdravim načinima proizvodnje.
I na kraju, EU ima ozbiljne probleme sa rigidnošću, ali i dalje nudi veće socijalne sigurnosti, više radničkih prava i manju ekstremnu nejednakost nego SAD. Biranje između Trampa i Brisela jeste izbor između različitih oblika disfunkcionalnosti, ali je pitanje koji je sistem dugoročno održiv za širu populaciju.
SAD i EU su dve strane istog globalističkog novčića.
SAD otvoreno podržavaju Izrael, dok EU ga kobajagi kritikuje, a Izrael bezobzirno krši sve norme međunarodnog prava i vrši ratne zločine bez ikakvih sankcija.
I tako je po svim pitanjima.