Kako ti kazes, "decko", o cemu ti pricas. Najskuplje nekretnine u odnosu na dohodak nisu u najrazvijenijim ili najnerazvijenijim ekonomijama, bogatim ili siromasnim resursima, nego u onima u kojima postoji neka vrsta dizbalansa izmedju ponude i traznje za nekretninama i u raspodeli dohotka i kapitala:
1. Lisabon - prekomerna strana traznja usled podsticaja za strance i overturizma, ogranicena ponuda
2. Split - overturizam, ogranicena ponuda
3. London - globalni investicioni centar
4. Beograd - odaberi sam
5. Moskva - regionalni investicioni centar u zemlji u kojoj podobnima i oportunistima preliva na sve strane
6. Prag - overturizam, ogranicena ponuda
7. Pariz - globalni investicioni centar, overturizam, ogranicena ponuda
8. Kazanj - ne znam
9. Tirana - dijaspora
10. Milano - prekomerna strana traznja, ogranicena ponuda
Takvi dizbalansi nisu nuzno nesto sto je dato, nego nesto sto bi adekvatnom politikom - poreskom, urbanistickom, infrastrukturnom, gradjevinskom - moglo da se ispravi. Tome i sluzi politika. Filozofiranje u fazonu sve je ok i kako mora biti ne doprinosi nicemu i samo zamara.