Upravo je to prva glavna razlika. Praktično se dobija poziv za služenje vojnog roka (vojna služba kada bi se direktno prevelo) i odlazi se na pregled. Tu se praktično dobija "ocena", a na kraju onda dobiješ pitanje u suštini "hoćeš vojsku ili civilno služenje?". Dakle, mladi muškarac ima slobodu izbora, iz bilo kojeg razloga da ne služi u vojsci. Naravno, moguće je odlaganje zbog obrazovanja ili nečeg sličnog, ali postoji obaveza služenja do
Ako se odluči, onda vojni rok traje valjda 6 meseci. Za konkretne uslove ne bih znao, ali sad dok pričam sa prijateljima, svima je bilo sasvim pristojno i nikada se neće čuti kritika o nadrkanim vođama, iživljavanju ili nečemu sličnom. Svi su imali kvalitetno služenje, osim te mizerne plate koju su dobijali. Najveću prednost imaju oni koji žive u Beču i okolini, jer su kasarne raspoređene po gradu, tako da su praktično "kući" tokom celog služenja.
Pa ti ovde kao da si opisao proces služenja kod nas pre ukidanja kada je bila i mogućnost civilnog služenja.
Pogledao sam malo još neke snimke služenja u Austriji.
Zaključak:
Objekti za služenje slični. Kod nas su neki isti stari Austrijski objekti i danas u funkciji, recimo kasarna u Zrenjaninu koju su isti austrijanci napravili oko 1850. godine ili vojna bolnica u Novom Sadu koju su napravili u 18. veku! Ali su kod nas ipak dominantni noviji armirano - betonski objekti, građeni od oko 60-tih pa skorije. Spavaonice slične po sličnom principu kreveti na sprat, jedan vod - jedna spavaonica, malo se razlikuju ormari. Čak su pločice na podovima hodnika iste boje i dizajna kao u našim objektima.
Kao što General reče deluije kao da je kod nas bolja disciplina. Kod nas nema stolova i stolica u spavaonicama, one služe samo za odmor i spavanje. U spavaonicu ne sme da se uđe sa čizmama, samo papuče. Naše spavaonice deluju urednije i čistije. Tokom obuke nema ovako otvorenog alkoholisanja i pravljenja buke u spavaonicama jer uvek postoji dežurni starešina koji se muva po hodniku. To ne znači da nismo unosili alkohol, jedan moj iz voda je to usavršio - u flašicu od pola litra ledenog čaja, koji isprazni i skine originalni čep sa onim reckavim delom što puca ispod čepa, uspe rakiju (ista boja) i navrne novi plastični čep sa reckavam podoškom, ispadne kao originalno pakovanje i tako unese u kasarnu. Onda tih pola litra rakije podeli vod od 30 vojnika i budemo ,,mnogo jaki" jer smo zaj...li sistem.
Pivo u kantini kada si slobodan, za jedno se ne postavlja pitanje. Drugo pivo za redom može da ti odbije žena iz kantine ako proceni da ti je već previše. Trećeg piva nema.
Pista, jutarnja fiskultura, postrojavanje, dizanje zastave, zakletva (samo što je ona na javnom mestu a ne u kasarni),..... Postrojavaju se izgleda bez puške i borbene opreme, a mi svoju po ceo dan vučemo sa sobom. ,,Tetris" - čišćenje trave na spojevima betonskih ploča na stazama.
Voze se u Pincu, piju pivo iz iste flaše. Mi gađamo iz Zolje, oni iz svog sokoćala.
Nose uniformu sa opasačem, čizme, kapu, pušku, šlem, zaštitnu masku. U dizajnerske razlike, prilagođenost kroja i tkanine ne ulazim. na leđima borbeni ranac malo drugačijeg oblika.
Da li je bolja ova njihova puška ili naša ne znam. Znam samo da mi daš ovu njihovu sada u ruke, nakon pre skoro 15 godine završene moje obuke sa M-70, garantujem da ću ovu austrijsku za sat vremena proučiti, naučiti da sklopim i rasklopim, održavam, gađam iz nje.
Da li je bolji borbeni prsluk ili RAP (rezervni alat i pribor) za držanje rezervnih okvira (šaržera) za pušku nisam siguran. Rekao bih tokom obuke da je zgodniji RAP (lakše se skida kada nije potreban), manje se za njega zapinje, u borbenim uslovima verovatno je praktičniji borbeni prsluk.