Pokondirena tikava ili ogromno neznanje? Srpski govori 0,08% ljudi na svetu. Zato je u čitavoj istoriji civilizacije, SVUDA i UVEK, u paralelnoj upotrebi bio ne samo domaći jezik i nego i neki drugi. Prvo Grčki, pa Latinski, pa Francuski, pa sada Engleski. I niko to nije smatrao vrstom "izdaje", nego elementarne pismenosti. Ne znati i neki veliki jezik razmene znanja je isto kao ne znati čitati i pisati. Pogotovo sada, u globalnom selu, mada je donekle slično bilo i ranije. Naravno da se može i tako živeti, i mnogi jesu vrlo lepo proživeli nepismeni, ali niko to nije smatrao pohvalnim, niti je vređao one koji te vrednosti pokušavaju preneti tako da budu od koristi i tamo gde jezik kojim je to napisano nije maternji. Nemoguće je prevesti sve, iako se ja obično trudim da važnije naslove i kratke sadržaje prevedem. Pa je izbor često ili ovako, ili nikako.