Do raspada SFRJ, vojska je veliku pažnju poklanjala autohtonoj pasmini - Bosanskom brdskom konju. Pasmini koje odlikuje mala visina, skromni zahtevi za ishranu, odlična sposobnost da tolerišu hladnoću, odličnu prohodnost po brdsko-planinskim i gustim šumovitim predelima, a da pri tome imaju ogromnu ,,nosivost" prema svojoj veličini.
Dežava i vojska su subvencionisali ergele koje su ih uzgajale. Vojni veterinari su ih redovno obilazili i proveravali stanje i držali ih na ,,ratnom rasporedu" kao vojne obveznike.
U ratu su imali ulogu da prenose municiju, minobacače i slično u pešadijskim jedinicama.
Prekidom interesa države i vojske ergele koje su ih uzgajale su propale, a pasmina došla skoro do izumiranja. Ipak ovo nisu atraktivni trkački i paradni lepotani.
Mislilio se neće biti više rovovskog ratovanja, kad eto vratismo se na rovove, ukopavanja, ašovčiće, ....
Možda se vratimo i na konje i magarce. Što bi se reklo, novi izazovi traže nova rešenja.