Šta je novo?

Vojska i Namenska industrija Srbije

Da li ste za povratak vojnog roka?

  • Da

    Glasovi: 111 29,8%
  • Ne

    Glasovi: 234 62,7%
  • Ne znam

    Glasovi: 28 7,5%

  • Ukupno glasača
    373
20250329_111534.jpg
 
Лош покушај реплике гардијске униформе из доба краљевине.
 
Ништа не фали тренутној.
Негде сам прочитао да је заправо тренутна униформа потекла од идеје за униформу жандармерије пре рата, па да су после рата само применили решење, али нисам сигуран колико је то тачно.
Можда овде неко зна више.
 
Гардијска униформа је само варијација униформе М-55 у другачијим бојама.
 
Danas je potpisan sporazum sa Mađarskom o saradnji u oblasti odbrane.
Obuhvata višeslojnu saradnju kao što su:
- zajedničkog korišćenja poligona i centara za obuku (posebno se pominje helikoptersku i BTR),
- nabavka polovnog istočnog naoružanja iz Mađarske,
- vojno zdravstvo i školstvo,
- saradnja u mirovnim misijama,
- zajednički razvoj namenskih industrija,
- decidno rečeno da je Mađarska, zainteresovana za kupovinu od Srbije točkaša 8x8 (Lazar, Lazanski ?),
- decidno rečeno da je Srbija zainteresovana za nabavku iz Mađarske tehnike koju Mađarska razvija zajedno sa Rajnmetalom. Precizirani su Lyix i KF51.

Ko nije upućen.
- U Mađarskoj je počela izrada BVP guseničara Linx sa udelom Mađarske industrije.
- Očekuje se proizvodnja novog tenka Panter KF51.


Koliko je realna priča sa Panterom i Linksom neka svako sudi za sebe.
U svakom slučaju u narednih desetak godina treba ući u nabavku novog tenka i BVP točkaša, to je neminovnost.
Kombinacija sa Mađarima i Nemcima je verovatno i jedina realna varijanta da se delimično ugradi i domaća namenska industrija.

Zanimljivo da su pored Mađara u priču sa Rajnmetalom i za Lynx i za Panter ušli i Italijani preko Leonarda. Naši su koliko mi je poznato i sa Leonardom u nekim kombinacijama u vazduhoplovstvu. E sada kada bih još nagađao dalje o šemi sa Leonardom svašta bih mogao da zamislim. A onda tu udružiti šemu sa Nemcima i metalima......

Tenk Panter KF51

BVP Lynx
 
Poslednja izmena:
Vec se pominjala vojna saradnja Srbije i Madjarske i ovo potpisivanje ugovora kao protivteza saradnji Hrvatske sa Albanijom i Kosovom (ocekuje se pristupanje Bugarske i mozda Rumunije), mada meni licno nema smisla.
 
Nego da potegnem jedno pitanje kada se već pominje udruživanje navedenih zemalja.
Malo razmatranje o danu posle sutra.

- Da li ste razmišljali o situaciji da se postigne sporazum o miru (primirju) između Rusije i Ukrajine.
- Da jedna strana traži garanciju Ujedinjenih nacija za uspostavljanje mira.
- Da se dogovori bezbednosna zona razgraničenja zaraćenih armija (kao što se to obično radi).
- Da se u bezbednosnu zonu razgraničenja rasporede snage Ujedinjenih nacija kao sigurnosne snage.

Ako ste zamislili sledeće, onda dolazi jedno drugo, ključno pitanje:

Ko će sačinjavati snage u zoni razgraničenja koje bi bar načelno trebalo da budu neutralne?

- Da li se velike sile kao SAD, Nemačka, Francuska, Poljska mogu smatrati neutralnim i da li će ih obe zaraćene strane prihvatiti kao takve u zoni razgraničenja u cilju uspostavljanja mira?
- Koje se to zemlje mogu smatrati bar delimično neutralno postavljene u sukobu da bi se rasporedile u zonu razgraničenja?
- O koliko velikoj bezbednosnoj zoni razgraničenja govorimo i koliko je snaga potrebno? Za primer da dođemo do brojki možemo uzeti BiH i AP KiM gde je po uspostavljanju razgraničenja angažovano po oko 50 000 pripadnika.
- Da li bi obe strane prihvatile veliki broj naoružanih pripadnika velikih, načelno neutralnih snaga kao što su Kina, Indija ili arapske zemlje na granici EU?
- Koje su to zemlje logistički blizu i relativno jeftine za mirovnjake?
- Koje su zemlje zainteresovane za uspostavljanje mira? Ili bolje reći koje zemlje ne žele rat na svojoj granici, odnosno koga potencijalno širenje rata bezbednosno ugrožava?

Kada se promisli o prethodnom treba dati odgovor na konačno pitanje:

Da li se u takvim mirovnim snagama može zamisliti Mađarska, Slovačka, Turska pa zatim i Rumunija i Bugarska.
I na kraju da li se u takvim mirovnim snagama UN-a može zamisliti i Srbija?
 
Poslednja izmena:
Nego da potegnem jedno pitanje kada se već pominje udruživanje navedenih zemalja.
Malo razmatranje o danu posle sutra.

- Da li ste razmišljali o situaciji da se postigne sporazum o miru (primirju) između Rusije i Ukrajine.
- Da jedna strana traži garanciju Ujedinjenih nacija za uspostavljanje mira.
- Da se dogovori bezbednosna zona razgraničenja zaraćenih armija (kao što se to obično radi).
- Da se u bezbednosnu zonu razgraničenja rasporede snage Ujedinjenih nacija kao sigurnosne snage.

Ako ste zamislili sledeće, onda dolazi jedno drugo, ključno pitanje:

Ko će sačinjavati snage u zoni razgraničenja koje bi bar načelno trebalo da budu neutralne?

- Da li se velike sile kao SAD, Nemačka, Francuska, Poljska mogu smatrati neutralnim i da li će ih obe zaraćene strane prihvatiti kao takve u zoni razgraničenja u cilju uspostavljanja mira?
- Koje se to zemlje mogu smatrati bar delimično neutralno postavljene u sukobu da bi se rasporedile u zonu razgraničenja?
- O koliko velikoj bezbednosnoj zoni razgraničenja govorimo i koliko je snaga potrebno? Za primer da dođemo do brojki možemo uzeti BiH i AP KiM gde je po uspostavljanju razgraničenja angažovano po oko 50 000 pripadnika.
- Da li bi obe strane prihvatile veliki broj naoružanih pripadnika velikih, načelno neutralnih snaga kao što su Kina, Indija ili arapske zemlje na granici EU?
- Koje su to zemlje logistički blizu i relativno jeftine za mirovnjake?
- Koje su zemlje zainteresovane za uspostavljanje mira? Ili bolje reći koje zemlje ne žele rat na svojoj granici, odnosno koga potencijalno širenje rata bezbednosno ugrožava?

Kada se promisli o prethodnom treba dati odgovor na konačno pitanje:

Da li se u takvim mirovnim snagama može zamisliti Mađarska, Slovačka, Turska pa zatim i Rumunija i Bugarska.
I na kraju da li se u takvim mirovnim snagama UN-a može zamisliti i Srbija?
Jedine snage koje tu imaju smisla su zapadne nukelarne sile. Njih Rusi neće prihvatiti.

Od ostalih, ko je lud da pošalje ljude između Rusa i Ukrajinaca?
Nit Ruse da zaustave, nit da ovi zapadni imaju motiv da ne šalju rakete i dronove Ukrajicnima (a dronove i sami prave), što bi dovelo do toga da Rusi krenu...
 
Poslednja izmena:
Interesantno pitanje je koja bi bila optimalna strategija male države kao Srbije u razvoju oklopno-mehanizovanih jedinica KoV, a imajući u vidu rat u Ukrajini.
Sa jedne strane, postoji opšta tendencija u Evropi da se nabavlja moderna oprema - pa i tenkovi.

I sad se postavlja pitanje šta je bolje:
- da kupiš 50 preskupih Leoparda ili sličnih mašina, jer para za više i nemaš, ili...
- da modernizuješ stariju opremu (kao stratešku odluku, a ne kao kratkoročno rešenje) u brojkama od 200-300 komada?

Pogledaš rat u Ukrajini - gore i sovjetski tenkovi i najmoderniji zapadni tenkovi.
Bukvalno desetine mašina dnevno, ako ne i više...
Moderne mašine tonu u blato, kvare se, ne mogu da se evakuišu i laka su meta za dronove - sav taj dodatni oklop slaba je zaštita protiv dronova, sve i sa dodacima ERA.

I onda stvarno čovek da se zapita - čemu onda baciti deset miliona evra na mašinu od 70 tona, kada za istu cenu možeš imati tri do četiri starije mašine od 40 tona, sa četiri topa umesto jednog. Koliko košta da izgubiš jednog Leparda u odnosu na dva-tri M-84? Pa košta onoliko koliko ti preostaje raspoloživih mašina nakon tih gubitaka, zar ne?

Na kraju se stvar svede na Staljinov "kvantitet koji je kvalitet sam za sebe" te da, u svetlu gubitaka na frontu, preovladava ona strana koja ima više mašina koje možda nisu najbolje, ali su dovoljno dobre, jer - sve mašine gore, koliko god da su "moderne".

Hoću da kažem: zar nije za Srbiju optimalnije da postojeću flotu M-84 dovede na ovaj modernizovani standard (sad raspoloživim posadama, naravno) i da se tu zaustavi, a resurse da onda preusmeri u druge, produktivnije stvari tipa PVO, dronovi, EW, taktički projektili dugog dometa itd?
 
Interesantno pitanje je koja bi bila optimalna strategija male države kao Srbije u razvoju oklopno-mehanizovanih jedinica KoV, a imajući u vidu rat u Ukrajini.
Sa jedne strane, postoji opšta tendencija u Evropi da se nabavlja moderna oprema - pa i tenkovi.

I sad se postavlja pitanje šta je bolje:
- da kupiš 50 preskupih Leoparda ili sličnih mašina, jer para za više i nemaš, ili...
- da modernizuješ stariju opremu (kao stratešku odluku, a ne kao kratkoročno rešenje) u brojkama od 200-300 komada?

Pogledaš rat u Ukrajini - gore i sovjetski tenkovi i najmoderniji zapadni tenkovi.
Bukvalno desetine mašina dnevno, ako ne i više...
Moderne mašine tonu u blato, kvare se, ne mogu da se evakuišu i laka su meta za dronove - sav taj dodatni oklop slaba je zaštita protiv dronova, sve i sa dodacima ERA.

I onda stvarno čovek da se zapita - čemu onda baciti deset miliona evra na mašinu od 70 tona, kada za istu cenu možeš imati tri do četiri starije mašine od 40 tona, sa četiri topa umesto jednog. Koliko košta da izgubiš jednog Leparda u odnosu na dva-tri M-84? Pa košta ono

Hoću da kažem: zar nije za Srbiju optimalnije da postojeću flotu M-84 dovede na ovaj modernizovani standard (sad raspoloživim posadama, naravno) i da se tu zaustavi, a resurse da onda preusmeri u druge, produktivnije stvari tipa PVO, dronovi, EW, taktički projektili dugog dometa itd?

Tenkovi M-84 i BVP M-80 imaju uglavnom između 35 i 40 godina.
Tehnika propada kada stoji, haba se kada se koristi. Naši postojeći tenkovi su već imali svoj rat (ili ratove). Nisu pravljeni i kupovani za ukras kao kod većine zemalja poslednjih decenija.
Za desetak godina kada se krene u nabavku nove, ova sadašnja tehnika će imati 50 godina.
Kada počnu da pristižu isporuke još dodatnih 5 godina, odnosno 55 godina.

50 + godina stara tehnika se mora zanoviti. Mora se zanoviti motika posle 50 godina, a ne ono što potpada pod složenu i modernu tehniku.

Potrebno je imati i jedno i drugo, to pokazuje aktuelni rat.
Mora se voditi računa o smeni generacija i ljudi i tehnike.
Deo tehnike nov, savremen, prilagođen novim uslovima borbe za mladi kadar.
Deo tehnike stariji, racionalno modernizovan na aktivnoj upotrebi sa starijim, iskusnim kadrom.
Deo tehnike se čuva u rezervi u izvornom stanju. Van aktivne upotrebe. Održava se toliko da može da se osposobi u razumnom roku. Popunjava se starijim kadrom koji je služio na istom modelu pre 10 - 20 godina.

Drugim rečima treba nam stotinjak novih tenkova (dva sadašnja bataljona). Zadržavanje modernizovanih M-84 do nabavke još novijih. Ostali M-84 u rezervu.

Voditi računa da se iskustva iz Ukrajine ne mogu preneti direktno na nas što de tiče efikasnosti tehnike.
Zaboravlja se veliki uticaj reljefa, vegetacije, vodotokova, odnosno tenkoprohodnost državne teritorije.

Treba nam tenk i za brdo sa razvijenom visokom vegetacijom (elevacija topa, ukupna masa, snaga motora, gaz vode,....) i tenk za golu, blatnjavu ravnicu.
 
Poslednja izmena:
Tenkovi nam naravno trebaju ali u ovom trenutku i po ovoj ceni je besmisleno kupovati ih sa zapada. Kupiti orudje čiji je rok trajanja u ratu većeg intenziteta, kratak i koji se lako uništava dronovima od par hiljada evra ( bez obzira na reljef koji ima uticaj) a čija je vrednost 20 miliona evra je besmisleno. Ovo sa madjarima izgleda jako dobro posebno u vezi tockasa mada su i oni sa zapada jako skupi. Razvoj naših tockasa je najbolje rešenje ali nam je nužna kupola koju kao što vidimo nabavljamo na kašičicu. Ovih 10 što smo nabavili nadam se da je početak i nadam se da ćemo pored ove kupole kupiti i Bajkal.
 
Vrh