Šta je novo?

Verano Blok 23 - [ Poslovni objekat | 50 000kvm ]

Zivim u blizini, spolja vec duze vreme ne vidim da ima promena. Ne znam da li je neko ulazio unutra da slika.
 
DSC_0005.JPG
DSC_0004.JPG
 
Nije valjda da se opet stalo sa radovima?!
Ne znam da li su stali ali ne vidim promene, mada s obzirom da je kriminalac Gobeljic investitor bilo bi mi drago da mu se ovaj poduhvat izjalovi.
Ako neko nije upoznat sa minulum radom doticnog evo prilike, nadam se da Admin nema nista protiv da podelim ovu tipicno srpskobiznismensku biografiju.

Braća Zvonko i Ljubinko Gobeljić svoj društveni uspon započinju devedesetih godina, kao krijumčari na veliko. Prema napisima u štampi, radili su za Mihalja Kertesa i JUL- ovskog ministra spoljne trgovine Borišu Vukovića, kafu, cigarete, televizore "sony" i drugu belu tehniku. „Jeste belo, ali nije tehnika“, komentarišu pojedini izvori, upozoravajući i na dugogodišnju tesnu povezanost braće Gobeljić sa kriminalnom grupom Zorana Jotića Jotke iz Kruševca, koja je sredinom devedesetih preko svojih bugarskih veza bila ušla u trgovinu heroinom. Osim toga, dodaju ti izvori, profitna stopa u poslovima s belom tehnikom bila je odveć niska da bi objasnila naglo bogaćenje braće Gobeljić.

Čime god da su se sve bavili, nema nikave dileme da su braća polako, ali sigurno postajali deo tadašnjeg društvenog krema, otvarajući sebi pristup do samih vrhova vlasti. Mirjani Marković, navodno, Gobeljići u jednoj svečanoj prilici, za njen rođendan, uspevaju da poklone dijademu, a stariji brat, Zvonko, uveliko se druži s tada glavnim JUL-ovskim biznismenom Nenadom Đorđevićem. Marionetskom predsedniku „SR Jugoslavije“ Zoranu Liliću, Zvonko i Ljubinko, između ostalog (opet po pisanju medija) poklanjaju „audi“, u znak zahvalnosti za dobijene usluge. Zanimljivo je da je Zoranu Liliću devedesetih bila dodeljena u feud „Voda Vrnjci“, što će reći da tu vodu niste mogli kupiti direktno od punionice, nego isključivo od firme iza koje je stajao Lilić, naravno uz „zakonitu“ proviziju. Upravo je Zvonko Gobeljić bio taj koji će 2004. kupiti većinski paket akcija te punionice.
Ne postoje nikakvi podaci o eventualnoj naučnoj delatnosti Zvonka Gobeljića tokom devedesetih. Baš kao i poreklo njegovog prvog miliona, tako su mesto i trenutak njegovog diplomiranja, eventualna tema i eventualna odbrana njegove magistrature, baš kao i doktorata, obavijeni neprozirnom maglom. U svakom slučaju, njegovog imena nema u registru diplomiranih studenata Ekonomskog fakulteta u Beogradu, niti se iko seća da je s njim išao na fakultet; njegovih radova nema u specijalizovanim časopisima, niti je (taj budući naučnik i profesor Univerziteta) nekome bio poznat kao ekonomista.

Bankar, preduzetnik, naučnik
Ne može se reći da su promene zatekle Gobeljiće nespremnima. Već sutradan, 6. oktobra, oni zajedno sa grupom drugih potonjih uspešnih biznismena, i sa „zemuncima“ Dušana Spasojevića, naoružani automatima upadaju u Narodnu banku Jugoslavije, predvođeni Mlađanom Dinkićem, „da bi sprečili uništavanje dokumentacije“, tvrde izvori. Mi te izjave nismo mogli da proverimo, ali u svakom slučaju, nakon oktobarskog prevrata počinje munjevita (munjevito kratka) bankarska karijera Zvonka Gobeljića. On pravo s ulice, bez ijednog dana prethodnog bankarskog iskustva, biva postavljen za direktora glavne, beogradske filijale Vojvođanske banke! Jedino što je dotle zvanično radio, bila je prodaja nekakvog poslovnog imenika, koji je krčmio direktorima firmi po osnovu jasne preporuke JUL-ovaca da se to obavezno kupi.
O tom postavljenju svakako bi nešto više mogli da kažu Mlađan Dinkić, ali i bankar-biznismen i Zvonkov poslovni prijatelj Đorđije Nicović. U svakom slučaju, Gobeljićeva transformacija u bankara bila je krajnje neobična priča čak i za srpske prilike. On, dakle, nije poznavao nijedan bankarski termin, ali je zato - kako svedoče njegovi tadašnji službenici – savršeno vladao slengom kriminalaca. Kao takav, on seda u fotelju direktora, i počinje da deli kredite, šakom i kapom, prvo svom bratu, a zatim – kako piše štampa - i svojim prijateljima, poput Milana Zarubice, Čumeta, Peconija, udovice Juse Bulića... Njegov brat Ljubinko, na primer, koji je kasnije osuđen na pet godina zatvora kao partner Jotkine grupe, postaje suvlasnik „Difens rouda“, koji asfaltira sve puteve po Srbiji, i vlasnik nekoliko hiljada hektara zemlje.
 
Иронија је да је Таблоид заправо једини медиј у Србији где можеш добти по коју тачну информацију о силама које воде ово друштво.
 
Dobro je poznato sta je radio i sta i dalje radi u Voda Vrnjci (kao vecinski akcionar) i kako je fond ZAAB ne*ebao potpomognut našim nezavisnim sudstvom, sve po zakonu naravno.
 
Kad smo kod MK grupe... Ne znam da li je tačan trač od pre koje godine da Kostić tu nema više naročitog uticaja, otkako je doživeo moždani udar...
 
Pa, ako se ne varam, drži "AIK Banku". Ako sam skontao, Kole spada u školovaniju sortu tajkuna, ne znam kakav mu je sinčić.
 
Pa, ako se ne varam, drži "AIK Banku". Ako sam skontao, Kole spada u školovaniju sortu tajkuna, ne znam kakav mu je sinčić.
Skolovao se u Londonu, vec je donirao zgradu ETF-u (onu prekoputa Londona) nakon sto je Kole doziveo mozdani, tako da deluje ok. Ima Kole i cerku koja je valjda programerka.
 
Ovo i ja prvi put čujem, nisam čuo po fakultetu da se priča o tome, jel to nešto skoro?
 
Vrh