Ovde ima toliko pogrešnih mišljenja o tome šta se dešava, da sam pokušao da sastavim jedan manji spisak takvih stvari. Recimo ovo je komentar u vezi uobičajenog Zapadnog narativa kako je Rusija istovremeno slaba, jer ju je "mala Ukrajina" "zaustavila na ratištu", ali u isto vreme i jaka, jer se samo čeka kad će da porobi Evropu ako se ova ne militarizuje.
1. Za početak ovo je očigledna protivrečnost. Ne mogu obe stvari biti istinite. Činjenica da je to IPAK sama suština čitavog Zapadnog opisa situacije je jedna od njenih najtužnijih aspekata, jer pokazuje neverovatan stepen podložnosti naroda propagandi, čak i kad je ona očigledno interno protivrečna. Dakle kad još nismo ni došli do opisa šta se uopšte događa, pošto je problematična već i na čisto logičkom planu.
2. Odnos između zaraćenih strana: Rusije i G7 grupe zemalja plus Ukrajina.
U broju stanovnika 1 : 5
U GDP-u 1 : 20
I to je samo G7, a ne cela EU.
3. Dakle, Rusije prosto nema ni mogućnosti, ni snage, ni želje, ni potrebe da porobi Evropu. Imaju sve što im od sirovina i energije treba u svojoj zemlji koja je ogromna i još uvek tek neznatno ispitana i iskorišćena. Pogotovo kad uračunate tekuće klimatske promene koje će tek otvoriti ogromne nove prostore za eksploataciju. A čak i kad bi želeli da zarate sa Evropom, to jednostavno NE MOGU, jer nemaju ni dovoljno ljudi ni ekonomsku snagu za tako ludački poduhvat. A i kad bi na neki magičan način uspeli da osvoje veće delove, ne bi uspeli da ih zadrže, jer bi svi redom bili protiv njih. Cena okupacije teritorije na kojoj je narod listom protiv okupatora je već i u ekonomskom smislu toliko ogromna da bi to bilo neisplativo čak i kad bi bilo moguće - a nije moguće. Rusija u Ukrajini ratuje samo za teritorije gde su Rusi u većini, jer samo to ima ikakvih izgleda da na duže staze zadrži. Dakle cela priča o Evropi u opasnosti je čista budalaština.
Prava ideja sadašnjih Evropskih lidera je dvojaka. Prvo, da se u Evropi stvori vojno-industrijski kompleks kao u Americi, što bi garantovalo ogromne profite zbog sprege kapitala i političara, a time i dodatnu stabilnost vladajuće grupe koja se sada oseća ugroženo jer nema podršku naroda. I drugo, da osvoje Ukrajinu za tesnu EU integraciju. Onda bi imali i sirovine koje sad nemaju, i jeftinu radnu snagu, i puno dodatne teritorije i mnogo dodatnih ljudi. Pa misle da bi tek tako najzad mogli da postanu jedna od velikih sila sveta. Da više ne zavise ni od Amerike ni od Kine. To je njihov plan. Ovo je borba da od Rusije preotmu Ukrajinu u smislu tesnih političkih i ekomskih veza, a zatim i bukvalne integracije u "Veliku EU". To je čitava suština ove očajničke borbe EU političara protiv svih, uključujući i Ameriku.
4. Zašto Rusi napreduju polako a ne brzo?
Ukrajina je odmah izvršila totalnu i obaveznu mobilizaciju i imala skoro milion ljudi pod oružijem. Front je dugačak 1000 kilometara. Ukrajini pomaže kompletan Zapad koji ima 20 PUTA veći GDP od Rusije. A Rusija se čak nije ni mobilisala. Jednostavno je nemoguće u takvim uslovima brzo osvojiti zemlju koja ima 600.000 kvadratnih kilometara. Što je još gore, istočni deo Ukrajine je idustrijsko srce čitave zemlje. To je efektivno jedno veliko, maltene spojeno naselje prepuno betonskih solitera i industrijskih pogona. Zamislite Novi Beograd i Novu Bežaniju koja se pružaju stotinama kilometara delimično ispresecani mnoštvom reka i šuma. Svaki soliter i brda jalovine iz mnoštva rudnika su kao gigantski betonski bunkeri koje je veoma skupo osvojiti i skoro nemoguće srušiti. Nova Mažino linija. Tu je odbrana u velikoj prednosti. A Ukrajina je baš tu vojnu liniju godinama dodatno utvrđivala pravim bunkerima i rovovima, tokom decenije sukoba sa svojim pobunjenim Rusima (i to po instrukcijma i pod rukovodstvom Američkih vojnih ekeperata). Brzo osvajati takve gradove je skoro nemoguće. Imali bi gigantske gubitke u ljudstvu. Takođe, što više Rusi napreduju u Ukrajinu, njihove logističke linije su sve duže, dalje od Ruskih baza, i više izložene napadima.
Zbog toga se Rusija brzo opredelila za "rat iscpljivanja" (Attrition warfare). Sa prednošću Ukrajinskih Zapadnih saboraca u GDP-u od 20 prema 1, Rusija je imala izgleda da pobedi samo ako se opredeli da pre svega drugog smanji broj protivničkih vojnika, jer samo to Zapad ne može da nadoknadi. Dakle ne valja ići na to da se prvo osvajaju teritorije, dok je protivnička vojska još jaka, a Zapad ima vojne zalihe da im pomaže. Zato se Rusi brzo povlače kad god vide da ne mogu lako i bez velikih žrtava da prođu. Bolje je da Ukrajinci dođu blizu Ruske granice, i da se TAMO bore i budu uništeni, nego da se Rusi bore blizi Zapadnih granica Ukrajine, a daleko od svojih. Tek kada se snaga Ukrajinske vojske bitno smanji, tek će onda doći na red brže napredovanje Rusa. Dakle, njihovo "sporo" napredovanje (koje sada više nije ni tako sporo) nije slabost nego svesna ratna strategija koja je u ovakvoj kombinaciji saveznika i neprijatelja po njih najpovoljnija.