Навијачка субкултура у Србији/Југославији је 100% западног порекла, поготову 80их, делом италијанског (кортео, кореографије, музика), мањим делом британског (навијачке групе, одећа, логои навијачких група, насилништво, и ту и тамо скинхеди као појава).
И лепим делом и 90их је цео тај свет био под утицајем западне школе навијања. Отуд нису ретке биле заставе конфедерације нпр. крајем 80их као модни детаљ или британски. унион џек.
Називи навијачких група су били често енглески (Zulu warriors, Red devils, Ultras, Red and white angels, Brigate, Red Star clan).
Тек 2000их креће ултра гибаничарство на трибинама и русофилија, очигледно из кризе идентитета и инфантилне потребе за великим браром услед осећаја одбачености и понижења од стране запада.
Са треће стране, са јачом навијачком чопоризацијом која је букнула 2000их, губи се фин свет у навијачком свету и доминацију преузимају насилници, уличари и кримоси.
Pa ok, to sam i ja rekao ili znam, ti sad ko vikipedija ovde
To je potpuno poguban uticaj na mladi svet koji nam je prvo došao za zapada.
Međutim, ti si napisao o oplemnjivanju navijačkih grupa. Ne slažeš se sa onim što sam rekao, a odakle je i počela ova priča, da su ranije kroz tu subkulturu ipak dobijali i nešto pozitivno?
Jer činjenice jesu da su se izvlačili iz toga ranije i nastavljali sa životom i da ti imaš i jako pristojne, kulturne i obrazovane ljude koji su u mladosti bili huligani. Jer paradoksalno na primer većina muzike koju su slušali navijači bi slala neke druge poruke i izvlačila ih iz tog sveta.
Postojale su smernice i negde su dobijali poruke da to nije dobro. Završavalo se na tome da je to bio mladalački bunt neadekvatno i pogrešno iskazan, ali retko se pretvaralo u nešto što je način života do groba.
Poslednjih decenija je bio pokušaj kroz crkvu, da ti mladi ljudi ako su već takvi se okrenu nečemu dobrom i pozitivnom, ali to baš i ne ide najbolje i samo su postali još ljigaviji i licemerniji. Čime se opet vraćamo na istočni uticaj jer odatle dolazi uticaj tog turbo pravoslavlja, idemo u crkve, gradimo crkve, a otvaramo lobanje ljudima i ubijamo se bilo po ulici, bilo u pokušaju okupacije druge teritorije.
Crkva realno i nije loše rešenje, ali je trenutno baš nezgodan momenat jer i u krizi.
Pričamo o najslabijim individuma među nama koje moraju da budu deo čopora i često imaju tu zlu osobinu u sebi i zli su u meri da su u stanju da teško povrede ili ubiju osobu iz čista mira. Jer ubiti nekog jer navija za drugi klub je ubiti iz čista mira.
Te osobe moraju biti usmerene na neki način, a one ne da nisu usmeravane nego se samo podstiče sve negativno kod njih.
To podsticanje je svakako prvo došlo sa zapada i na njih su se ugledali. Ipak, kao da su dobijali i nešto pozitivno što bi ih teralo da sa tim prekinu u kasnim tinedjžerskim ili ranim 20 im godinama.
A sve i da nisu dobijali ništa pozitivno sa zapada, činjenica je da je danas situacija takva kakva jeste, a to je da nas taj talas zapljuskuje sa istoka i da moramo da vidimo šta ćemo sa ovima danas jer oni su problem.