Šta je novo?

Svetska politika

Tramp namesta stolicu Bibiju da sedne.


 

Prilozi

  • 1750345610554.jpeg
    1750345610554.jpeg
    9,8 KB · Pregleda: 21
O Američkim namerama uništenja Rusije i drugim planovima očuvanja svetske hegemonije, recimo ovo je osnovni štivo koje se mora znati:

Osnovni programski dokument

1997.
Zbigniew Brzezinski
The Grand Chessboard: American Primacy and Its Geostrategic Imperatives


Kraći opis

Čitav tekst

 
O NATO obećanju Rusiju da se neće širiti

Proponents of assertions about the existence of an agreement, in turn, write that informal agreements are important in world politics. Joshua Shifrinson writes that analysts have long understood that states do not need formal agreements when determining expectations of future political actions, and also refers to the statements of US Secretary of State John Kerry, who recognized that even "legally non-binding" agreements constitute a necessary tool of international politics[62] and the practice of the Cold War, when informal agreements between the USSR and the US defined the contours of the European security system (1950s and 1960s), and during the Cuban Missile Crisis of 1962, they played a significant role in preventing a nuclear war between the USSR and the United States.

Jeffrey Sachs Interview - NATO Enlargement and Russian Resistance
 
Ona opsednutost razmenom poginulih vojnika koja je trajala protekle nedelje, gde su nam ovde prvo pričali da Ukrajina odbija razmenu jer neće da isplaćuje nadoknade, zatim kada se ispostavilo da Ukrajina zapravo vrši razmenu onda je brže bolje smišljena opet neka nebuloza...
Znači nešto se kampanjom zatrpavalo, samo se čekalo šta...

Izgleda da im je kremlj (što je i logično), isporučio i svoje mrtve...

 
Ona opsednutost razmenom poginulih vojnika koja je trajala protekle nedelje, gde su nam ovde prvo pričali da Ukrajina odbija razmenu jer neće da isplaćuje nadoknade, zatim kada se ispostavilo da Ukrajina zapravo vrši razmenu onda je brže bolje smišljena opet neka nebuloza...
Znači nešto se kampanjom zatrpavalo, samo se čekalo šta...

Izgleda da im je kremlj (što je i logično), isporučio i svoje mrtve...


Ma o čemu ti pričaš? Kako to misliš da su "ovde pričali da Ukrajina odbija razmenu" što se tobože pokazalo kao laž jer ih Ukrajina prihvatila? Shvataš li da su Rusi odmah doveli hladnjače sa telima do granice i da je neko iz Ukrajine samo trebao da ih uzme? Nikakvi Ruski uslovi, zahtevi, ništa. Prosto humanitarno vraćanje poginulih rođacima. I onda Ukrajina smišlja gomile glupih razloga zašto tako jednostavnu stvar neće da uradi odmah.
 
Samo mi je bila čudna ta opsednutost tom razmenom u tvojim i postovima još nekih ovde.
A sad je jasnije i zašto lol
Zanimljivo mi je da i dalje pišeš o toj temi kao da si lično prisutan tamo i vozio te hladnjače...
 
Šta kaže čovek koji je lično bio prisutan na tom čuvenom sastanku gde se nešto dogovorilo a zapravo nije dogovorilo


Ponovo manipulacija jer fale veliki delovi čitave priče:

Gorbachev, in an interview with Rossiyskaya Gazeta and its foreign appendices, claiming that "the question of "NATO expansion" was not discussed at all in those years and did not arise" (see also below), at the same time called NATO expansion to the east "a violation of the spirit of those statements and assurances that were given to us in 1990".
 
"SPIRIT"...
Veoma bitna stavka u medjunarodnim odnosima
Možda u Vučić-style politici
 
"SPIRIT"...
Veoma bitna stavka u medjunarodnim odnosima
Možda u Vučić-style politici

Objasnio sam. U međunarodnoj politici nema više pravne instance od suverene države, pa u praksi čak i pisani ugovor ne garantuje baš ništa. Zbog toga se čak i sprovođenje pisanih ugovora zasniva na poverenju i obećanjima, pa se zato u mnogo slučajeva, a pogotovo u vreme hladnog rata i velikih sila, nisu ni trudili oko pisanja. Nego se lepo sastanu vođe i dogovore šta treba. A i tamo gde su pisani ugovori postojali, oni su bili samo mali delovi određene opšte atmosfere poverenja ili nepoverenja, saveza ili sukoba, ili opštih pravaca po kojima se razvija politika saradnje (ili sukoba) tj odnosa neke dve zemlje. Nikad nisu bili sve što postoji. Ovde je to sasvim jednostavno. Rusija je bila navedena da misli da postoji neki dogovoreni pravac razvoja odnosa istoka i zapada i jasna obećanja da je to tako, a zatim je bila prevarena. Ako misliš da je to pametno i da je znak nadmoćnosti jedne strane, razmisli ponovo.
 
Poslednja izmena:
Objasnio sam. U međunarodnoj politici nema više pravne instance od suverene države, pa u praksi čak i pisani ugovor ne garantuje baš ništa. Zbog toga se čak i sprovođenje pisanih ugovora zasniva na poverenju i obećanjima, pa se zato u mnogo slučajeva, a pogotovo u vreme hladnog rata i velikih sila, nisu ni trudili oko pisanja. Nego se lepo sastanu vođe i dogovore šta treba. A i tamo gde su pisani ugovori postojali, oni su bili samo mali delovi određene opšte atmosfere poverenja ili nepoverenja, saveza ili sukoba, ili opštih pravaca po kojima se razvija politika saradnje (ili sukoba) tj odnosa neke dve zemlje. Nikad nisu bili sve što postoji. Ovde je to sasvim jednostavno. Rusija je bila navedena da misli da postoji neki dogovoreni pravac razvoja odnosa istoka i zapada i jasna obećanja da je to tako, a zatim je bila prevarena. Ako misliš da je to pametno i da je znak nadmoćnosti jedne strane, razmisli ponovo.

NATO je zapravo dogovoreno i ispunio.
Nije postavljao baze u eks-istočnoj Nemačkoj, a ni trajno smeštao vojnike tu.
Što je Gorbačov (takodje) potvrdio.

Another issue we brought up was discussed: making sure that NATO’s military structures would not advance and that additional armed forces would not be deployed on the territory of the then-GDR after German reunification. Baker’s statement was made in that context… Everything that could have been and needed to be done to solidify that political obligation was done. And fulfilled.”

A zatim je to preneo i na nove članice. Sve do invazije na Krim od strane horde bez obeležja.

Several years after German reunification, in 1997, NATO said that in the “current and foreseeable security environment” there would be no permanent stationing of substantial combat forces on the territory of new NATO members. Up until the Russian military occupation of Crimea in March, there was virtually no stationing of any NATO combat forces on the territory of new members. Since March, NATO has increased the presence of its military forces in the Baltic region and Central Europe.

Ono o čemu možemo da pričamo je svima očigledno kršenje NATO stavke 5 prilikom napada na SRJ i gde su mnoge stvari pale u vodu.
 
NATO je zapravo dogovoreno i ispunio.
Nije postavljao baze u eks-istočnoj Nemačkoj, a ni trajno smeštao vojnike tu.
Što je Gorbačov (takodje) potvrdio.

Da li je stvarno tako teško odslušati do kraja šta kaže Američki profesor koji je to ne samo proučavao nego i lično bio tamo dok se dešavalo? Pa da onda pričaš?

 
Ovo dole je veoma vazna informacija. Izvor je Semjuel Hersh. To je plan za vikend. Preporucujem.

This is a report on what is most likely to happen in Iran, as early as this weekend, according to Israeli insiders and American officials I’ve relied upon for decades. It will entail heavy American bombing. I have vetted this report with a longtime US official in Washington, who told me that all will be “under control” if Iran’s Supreme Leader Ali Khamenei “departs.” Just how that might happen, short of his assassination, is not known. There has been a great deal of talk about American firepower and targets inside Iran, but little practical thinking, as far I can tell, about how to remove a revered religious leader with an enormous following.


I have reported from afar on the nuclear and foreign policy of Israel for decades. My 1991 book The Samson Option told the story of the making of the Israeli nuclear bomb and America’s willingness to keep the project secret. The most important unanswered question about the current situation will be the response of the world, including that of Vladimir Putin, the Russian president who has been an ally of Iran’s leaders.

The United States remains Israel’s most important ally, although many here and around the world abhor Israel’s continuing murderous war in Gaza. The Trump administration is in full support of Israel’s current plan to rid Iran of any trace of a nuclear weapons program while hoping the ayatollah-led government in Tehran will be overthrown.

I have been told that the White House has signed off on an all-out bombing campaign in Iran, but the ultimate targets, the centrifuges buried at least eighty meters below the surface at Fordow, will, as of this writing, not be struck until the weekend. The delay has come at Trump’s insistence because the president wants the shock of the bombing to be diminished as much as possible by the opening of Wall Street trading on Monday. (Trump took issue on social media this morning with a Wall Street Journal report that said he had decided on the attack on Iran, writing that he had yet to decide on a path forward.)

Fordow is home to the remaining majority of Iran’s most advanced centrifuges that have produced, according to recent reports of the International Atomic Energy Agency, to which Iran is a signatory, nine hundred pounds of uranium enriched to 60 percent, a short step from weapons-grade levels.

The most recent Israeli bombing attacks on Iran have made no attempts to destroy the centrifuges at Fordow, which are stored at least eighty meters underground. It has been agreed, as of Wednesday, that US bombers carrying bunker bombs capable of penetrating to that depth, will begin attacking the Fordow facility this weekend.

The delay will give US military assets throughout the Middle East and the Eastern Mediterranean—there are more than two dozen US Air Force bases and Navy ports in the region—a chance to prepare for possible Iranian retaliation. The assumption is that Iran still has some missile and air force capability that will be on US bombing lists. “This is a chance to do away with this regime once and for all,” an informed official told me today, “and so we might as well go big.” He said, however, “that it will not be carpet bombing.”

The planned weekend bombing will also have new targets: the bases of the Republican Guards, which have countered those campaigning against the revolutionary leadership since the violent overthrow of the shah of Iran in early 1979.

The Israeli leadership under Prime Minister Benjamin Netanyahu hopes that the bombings will provide “the means of creating an uprising” against Iran’s current regime, which has shown little tolerance for those who defy the religious leadership and its edicts. Iranian police stations will be struck. Government offices that house files on suspected dissenters in Iran will also be attacked.

The Israelis apparently also hope, so I gather, that Khamenei will flee the country and not make a stand until the end. I was told that his personal plane left Tehran airport headed for Oman early Wednesday morning, accompanied by two fighter planes, but it is not known whether he was aboard.

Only two thirds of Iran’s population of 90 million are Persians. The largest minority groups include Azeris, many of whom have long-standing covert ties to the Central Intelligence Agency, Kurds, Arabs, and Baluchis. Jews make up a small minority group there, too. (Azerbaijan is the site of a large secret CIA base for operations in Iran.)

Bringing back the shah’s son, now living in exile in near Washington, has never been considered by the American and Israeli planners, I was told. But there has been talk among the White House planning group that includes Vice President J.D. Vance, of installing a moderate religious leader to run the country if Khamenei is deposed. The Israelis bitterly objected to the idea. “They don’t give a shit on the religious issue, but demand a political puppet to control,” the longtime US official said. “We are split with the Izzies on this. Result would be permanent hostility and future conflict in perpetuity, Bibi desperately trying to draw US in as their ally against all things Muslim, using the plight of the citizens as propaganda bait.”

There is the hope in the American and Israeli intelligence communities, I was told, that elements of the Azeri community will join in a popular revolt against the ruling regime, should one develop during the continued Israeli bombing. There also is the thought that some members of the Revolutionary Guard would join in what I was told might be “a democratic uprising against the ayatollahs”—a long-held aspiration of the US government. The sudden and successful overthrow of Bashar al-Assad in Syria was cited as a potential model, although Assad’s demise came after a long civil war.

It is possible that the result of the massive Israeli and US bombing attack could leave Iran in a state of permanent failure, as happened after the Western intervention in Libya in 2011. That revolt resulted in the brutal murder of Muammar Gaddafi, who had kept the disparate tribes there under control. The futures of Syria, Iraq, and Lebanon, all victims of repeated outside attacks, are far from settled.

Donald Trump clearly wants an international win he can market. To accomplish that, he and Netanyahu are taking America to places it has never been.
 
@Cotra

Podrías haber resumido la esencia en unas pocas frases y dejar un enlace para aquellos interesados en el texto completo.
😀
 
E ovo je zanmljivo... ajde da pokušam bez guglanja a kao neko ko nije učio španski da prevedem.

Sukob (?) uvek se nastavlja suštinski da neke delimične fraze ...y dejar enlance... među svim zainteresovanima za ceo tekst.

A sad ću da proguglam.

Могли сте да сажете суштину у неколико реченица и оставите линк за оне које занима цео текст.

Dobro 😁 (comme ci, comme ça 😁) mogao bih reći da je malo nategnuto ali savladan A1 s obzirom da udžbenik iz španskog nikad nisam otvorio.👍
 
Da li je stvarno tako teško odslušati do kraja šta kaže Američki profesor koji je to ne samo proučavao nego i lično bio tamo dok se dešavalo? Pa da onda pričaš?


Ja više verujem šta kaže Gorbačov koji je za razliku od Saksa bio na tom sastanku, a i realnost. A ne apologeta botoks dede koji uporno ignoriše šta su sve Poljska, Madjarska i Češka uradile da udju u NATO, jer nisu želele Klintonovo Partnerstvo za mir već sigurnosne garancije. I to nakon što je moskva krenula da ruši Čečeniju, posle svojih akcija u Abhaziji i Transnistriji.

A i šta kaže Jeljcin '

Although many issues still separate the two countries, which have been historically distrustful of each other, the wording of a joint declaration signed by the two presidents indicated a change in Russia's outright opposition to NATO membership for any of its former satellites.

The agreement says the decision by a sovereign Poland to attain European integration by eventually joining NATO 'is not contrary with the interests of other countries, Russia included.'
'Times have changed and now there exists two sovereign countries,' Yeltsin said following the brief signing ceremony. 'One has to respect their positions.'

1750362841081.png
 
Poslednja izmena:
Pa upravo je Gorbačev rekao da činjenica da neširenje natoa nije u ugovoru nije cela priča, i da se to ne može izdvojiti kao jedino što je bitno. Koji deo ne razumeš?
 
Što se tiče Irana, fascinatna je ubeđenost zapada da će narod odmah da se digne protiv svojih verskih vođa čim ga oni bombarduju sve dok im državu ne vrate u srednji vek. Otprilike, svi na svetu toliko očajnički žele "demokratiju" zapadnog tipa, da prosto ne mogu da dočekaju spoljnu pomoć u vidu bombardovanja. Oni u to stvarno veruju, što je najgore.
 
Pa upravo je Gorbačev rekao da činjenica da neširenje natoa nije u ugovoru nije cela priča, i da se to ne može izdvojiti kao jedino što je bitno. Koji deo ne razumeš?

Ne znam šta ti i dalje nije jasno. U stvari, znam, ali nek ide život
Uporno se hvataš za slamku zajedno sa svim apologetama, a ta slamka ne postoji, već je MIT kako je i Gorbačov nazvao. Pozivanje na nekakav "duh" ugovora, umesto na potpisano je komedija. Otuda i ta njegova formulacija gde nije optužio NATO za kršenje dogovorenog, već da je radio nešto što nije "u duhu" te dogovorene saradnje jelte.
A opet se zaboravlja da je kremlj držao vojsku po stranim državama sve do 1994, zatim dva puča, jedan protiv njega 1991 i zatim onaj 1993, sve paralelno sa "akcijama" u Abhaziji, Osetiji i Transnistriji. I par godina kasnije u Čečeniji. NATO nije morao da uradi ništa dodatno da ubedi buduće kandidate da se priključe. Veći je trud napravila upravo Moskva.

Uostalom cela ova bajka o širenju NATOa, kremaljskoj bafer zoni je ništa do jadna farsa, jer moskva ima 5.5k atomskih bojevih glava. Jedino ko je tu stvarno ugrožen vidi se danas na primerima Ukrajine i Irana.
 
Poslednja izmena:
Da li shvataš da svetski mir, pa i naša sudbina, direktno zavise od toga da se sve države koje su dovoljno velike ne osećaju prevarenim? Razne iskonstruisane i vrlo selektivne priče o tome da nešto "ne piše u ugovu" iako je jasno obećano, što je svima u to vreme bilo savršeno jasno već iz samog konteksta međunarodne situacije u to vreme, sada ne vrede ni koliko toalet papir. Izrael i Amerika to upravo demonstriraju svima, da za njih ne važe čak ni takvi pisani ugovori, ni uopšte bilo kakvi zakoni. Sada je to već očigledno svima, a par decenije unazad polako je postajalo očigledno i u krugovima informativnih agencija velikih država sveta. Zato su sada Rusija i Kina rešile da to ipak tako dalje ne može da ide, da ni oni ne mogu večno da izigravaju budale i da ne rade ništa u svoju korist, da samo one poštuju neka pravila koja je druga strana odavno prestala da poštuje. To je, nadam se, dovoljno praktična i razumljiva filozofija i za tebe, toliko jednostavna da bi je svako mogao razumeti bar do shvatanja da i njegov život od toga zavisi.
 
Šta se trenutro dešava?

Mislim da je najveća vest, iako delimično neproverena i sa još nejasnim pravim značenjam, ona da je Kina - verovatno - počela ozbiljno da pomaže Iran. Detalje imate ovde

Kineski brodovi za informaciono izvidjanje.png


 
Da li shvataš da svetski mir, pa i naša sudbina, direktno zavise od toga da se sve države koje su dovoljno velike ne osećaju prevarenim? Razne iskonstruisane i vrlo selektivne priče o tome da nešto "ne piše u ugovu" iako je jasno obećano, što je svima u to vreme bilo savršeno jasno već iz samog konteksta međunarodne situacije u to vreme, sada ne vrede ni koliko toalet papir. Izrael i Amerika to upravo demonstriraju svima, da za njih ne važe čak ni takvi pisani ugovori, ni uopšte bilo kakvi zakoni. Sada je to već očigledno svima, a par decenije unazad polako je postajalo očigledno i u krugovima informativnih agencija velikih država sveta. Zato su sada Rusija i Kina rešile da to ipak tako dalje ne može da ide, da ni oni ne mogu večno da izigravaju budale i da ne rade ništa u svoju korist, da samo one poštuju neka pravila koja je druga strana odavno prestala da poštuje. To je, nadam se, dovoljno praktična i razumljiva filozofija i za tebe, toliko jednostavna da bi je svako mogao razumeti bar do shvatanja da i njegov život od toga zavisi.


Da li je tebi jasno da medju drzavama ne postoje obećanja?
Mogu da postoje ugovori.
U ovom slučaju (širenje NATO) nije bilo niti jednog ni drugog.

Sve zamišljam situaciju da Hegset, alkos koji je trenutno USA ministar odbrane, zna šta je Viljam Koen uz kafu rekao Putinu pre 25 godina. On ne zna šta je ASEAN recimo...

A ugovori? Tako je, dodje nadobudni diktator koji manjkove nečega nadomesti željom za osvajanjem i desi se šta se desi. Ugovore pogazi, medjunarodno pravo suspenduje jer mu se može, jer ima nuklearke. Trenutno su dvojica najvećih ludaka za obaračem najvećih nuklearnih arsenala. I oba krenuli da gaze po slabijima, a jedan drugog izbegavaju.

Države nisu neki entiteti s mozgom pa da se mi pazimo da ih ne uvredimo nečime. Države vode ljudi a nekad i ludaci, kakav je slučaj i danas.
Otuda i potreba za kolektivnom bezbednošću ili nuklearnim arsenalom.
 
Vrh