Sigurno nije idealan razvoj događaja, s obzirom da i dalje ne uspevaju da slome volju Ukrajinaca. Sumnjam da će Putin u miru moći da dobije ono što nije dobio u ratu.
Putin uopšte ne namerava da išta dobija u miru jer zna da je to nemoguće. Nego u ratu. Idealni ratni cilj Rusije je "Svi Rusi u jednoj državi" plus demilitarizovana bafer zona oko toga ako je moguće. To je kao "Svi Srbi u jednoj državi", što je možda čak i direktno preuzeo od Miloševića, jer je mnogo puta rekao da je veoma detaljno izučavao raspad Jugoslavije i ratove oko toga. Naravno, to se ne govori glasno i veliko je pitanje u kojoj se meri se taj ideal može ostvariti, ali to je ono u šta veruje većina Rusa koja se bavi političkom teorijom. Smatraju da je globalistički "melting pot" svet trajno mrtav, i da je jedina garancija dugotrajne bezbednosti
bilo koje države interna kulturna kohezija koja ima izvor u dubokom osećaju zajedničkog grupnog identiteta i tradicije nekog naroda. Sa svim drugim se iz inostranstva bitno lakše može manipulisati. Sačeka se slab ili korumpiran predsednik, i država propada ako nema jakog otpora iz naroda. Što je moguće samo ako postoji snažan osećaj jedinstvenog identiteta. To je inače i osnovni izvor protivljenja migacijama, a ne tržište rada, ekonomija, religija i sve drugo što se spominje.
Ukrajinci se naravno veoma hrabro bore. Ustalom to je i bio jedan isti narod i oni su se zajednički suprostavljali i Napoleonu i Hitleru. U tome nema razlike između Rusa i Ukrajinaca. Međutim to nije bitno jer ratove na kraju ne odlučuje samo hrabrost nego i brojnost, ekonomija i vojna moć. Činjenica da Rusi napreduju samo veoma polako je svesna odluka da se u početku vodi rat isrpljivanja a ne rat za teritorije. Pošto se Rusi bore protiv kombinovane vojne i ekonomske moći svih zapadnih zemalja, pošto je Ukrajinska vojska sada najveća u Evropi, i pošto se bore na terenu koji je prekriven ogromnim brojem malih naselja i gradića punih betonskih zgrada iz sojvetskog doba, koji su građeni kao bunkeri, inistiranje da se ide na osvajanje teritorije u samom početku bi izazvalo vrlo česte promene fronta, skup rat i ogromne gubitke. Kad neko ima svu moguću pomoć čitavog zapada, taj zapad Ukrajini može nadoknaditi skoro sve gubitke, pa bi rat trajao beskonačno. Postoji samo jedan "resurs" koji zapad vremenom ne može nadoknaditi Ukrajini i tako ih naterati da se dalje bore za zapad, a protiv Rusa, a to su vojnici. Zbog toga je Ruska komanda još u samom početku (mada ipak posle propasti pokušaja da se dugotrajno mučenje izbegne brzim prodorom do Kijeva i smenom vlasti) shvatila da se zbog političkog oruženja ovaj rat može završiti
samo kad jednoj strani ponestane vojnika (i možda bazne infrastrukture). To je nažalost pravo značenje "rata isrpljivanja". Kad više nema bilo kojih nužnih resursa koji se ne mogu brzo obnoviti. A tu je Rusija jača i to je ono što će na kraju odlučiti rat. Zbog toga koliko brzinom ko osvaja teren nije bitno merilo. Merilo toka rata je samo koliko je kome ostalo ratnih rezervi svih vrsta (ljudi, opreme, vojnih pogona, energije, transportnih mogućnostu, hrane, volje i upornosti). Sve do zaista završne faze rata osvojena teritorija ne znači puno. Kad jedna vojska na kraju kolapsira zbog opšteg nedostatka ratnih resursa, ONDA se teritorija osvaja vrlo brzo. Pre toga to nema puno značaja.