Šta je novo?

Svetska politika

Govor J. D. Vansa o Trampovoj strategiji razvoja Amerike. Veliko je osveženje slušati političara koji ume jasno i precizno da se izražava. Naravno, izostavio je ogroman spisak problema ovakve politike, ali svejedno treba odslušati jer ostale zemlje kopiraju ono što Amerika radi, pa je pravovremeno razumevanje budućih trendova od najveće važnosti i za sve ostale. Tema je da po Vansu sukob između inovacija i njihovih negativnih socijalnih posledica ustvari ne postoji (jer je povećanje profita smanjivanjem cene rade umesto inovacijama pogrešan put), kao i zašto su tarife po njemu opravdano sredstvo da se to postigne.

 
Stvara se četvrta svetska velesila

Globalne ekonomske krugove zatekla je početkom ove godine još jedna vest koja je pokazala da se svet "vraća tamo odakle je i krenuo" – odnosno u Aziju.

Da budemo precizniji – centar sveta. Kina i Indija su mesta gde su nastali prvi proboji u civilizaciji, a sada je situacija takva da je Indija zemlja sa najvećim privrednim rastom od "velikih zemalja", čak 8,4 odsto, što je više od pet procenata koje Kinezi jedva postižu posle usporavanja pre nekoliko godina.

Da sve bude još impresivnije, Indija će do 2030. postati treća najveća ekonomija sveta, posle Kine i SAD, dok će 2075. ovim tempom stići i do drugog mesta, ispred Sjedinjenih Američkih Država.

Posle svega ovoga stiže i najfrapantniji podatak, a to je da je Indija u 2024. godini postigla nezamislivo – svega jedan procenat njenog stanovništva sada živi ispod granice siromaštva od 2,15 dolara dnevno.

To je uspela uprkos klasičnim ekonomskim teorijama koje kažu da je za "beg iz siromaštva" neophodna industrijalizacija i prelazak ljudi iz sela u gradove, kao u Britaniji u 19. veku ili u Kini na prelazu u 21. vek.

Ako uporedimo ove brojke sa podacima od pre tačno 30 godina videćemo da je 1995. skoro 50 procenata stanovnika Indije živelo u apsolutnom siromaštvu.

Dodajmo tome da je u Indiji tokom proteklih nekoliko godina izvršena najveća reforma vodovodne mreže, u kojoj je skoro svako domaćinstvo sada dobilo tekuću pitku vodu. I to je sigurno doprinelo ostanku u poljoprivrednom sektoru.

Indija je, dakle, uspela da se visoko digitalizuje, ali istovremeno i da sačuva poljoprivredni sektor i stanovnike na selu. Struktura porodice i društveni obrasci (nije za čuđenje imajući u vidu tradicionalističke vizije premijera Narendre Modija) ostali su isti. A zemlja se iščupala iz kandži siromaštva.

Ovaj primer se sada izučava u školama ekonomije jer pokazuje da je moguće ne napraviti zakrčene megalopolise i promeniti društveno tkivo neke zemlje, a opet postići impresivne ekonomske rezultate.

Možda je upravo Modijeva ideološka pozadina bila pokretačka sila. On je 2022. godine proklamovao da je sledeći cilj "dekolonizacija indijskog uma" i lansirao ideju "Akhand Bharat": nepodeljene ili Velike Indije. Počeo je sve češće Indiju da zove Bharat i govorio da je Indija jedna od najvažnijih svetskih civilizacija, pa da kao takva treba da bude i svetska politička velesila – uz SAD, Kinu i Rusiju, i ekonomska sila, ne menjajući svoju srž.

Bilo kako bilo, Indija je postala nešto sasvim unikatno u istoriji svetske ekonomije i ovaj primer će svakako biti analiziran, ako ne i kopiran.

 
Osnovna ideja Trampove administracije je reindustrijalizacija Amerike i novi merkantilizam, tj povratak na stanje pre 1945.
Kako takva reforma puno kosta ideja je da cenu plate njihovi vazali, kolonije i rivali.
Recimo, ako se carinska stopa za neku kinesku robu poveca za 20%, ideja je da kineska firma koja proizvodi tu robu apsorbuje taj porast troskova.
 
Stvara se četvrta svetska velesila

Globalne ekonomske krugove zatekla je početkom ove godine još jedna vest koja je pokazala da se svet "vraća tamo odakle je i krenuo" – odnosno u Aziju.

Da budemo precizniji – centar sveta. Kina i Indija su mesta gde su nastali prvi proboji u civilizaciji, a sada je situacija takva da je Indija zemlja sa najvećim privrednim rastom od "velikih zemalja", čak 8,4 odsto, što je više od pet procenata koje Kinezi jedva postižu posle usporavanja pre nekoliko godina.

Da sve bude još impresivnije, Indija će do 2030. postati treća najveća ekonomija sveta, posle Kine i SAD, dok će 2075. ovim tempom stići i do drugog mesta, ispred Sjedinjenih Američkih Država.

Posle svega ovoga stiže i najfrapantniji podatak, a to je da je Indija u 2024. godini postigla nezamislivo – svega jedan procenat njenog stanovništva sada živi ispod granice siromaštva od 2,15 dolara dnevno.

To je uspela uprkos klasičnim ekonomskim teorijama koje kažu da je za "beg iz siromaštva" neophodna industrijalizacija i prelazak ljudi iz sela u gradove, kao u Britaniji u 19. veku ili u Kini na prelazu u 21. vek.

Ako uporedimo ove brojke sa podacima od pre tačno 30 godina videćemo da je 1995. skoro 50 procenata stanovnika Indije živelo u apsolutnom siromaštvu.

Dodajmo tome da je u Indiji tokom proteklih nekoliko godina izvršena najveća reforma vodovodne mreže, u kojoj je skoro svako domaćinstvo sada dobilo tekuću pitku vodu. I to je sigurno doprinelo ostanku u poljoprivrednom sektoru.

Indija je, dakle, uspela da se visoko digitalizuje, ali istovremeno i da sačuva poljoprivredni sektor i stanovnike na selu. Struktura porodice i društveni obrasci (nije za čuđenje imajući u vidu tradicionalističke vizije premijera Narendre Modija) ostali su isti. A zemlja se iščupala iz kandži siromaštva.

Ovaj primer se sada izučava u školama ekonomije jer pokazuje da je moguće ne napraviti zakrčene megalopolise i promeniti društveno tkivo neke zemlje, a opet postići impresivne ekonomske rezultate.

Možda je upravo Modijeva ideološka pozadina bila pokretačka sila. On je 2022. godine proklamovao da je sledeći cilj "dekolonizacija indijskog uma" i lansirao ideju "Akhand Bharat": nepodeljene ili Velike Indije. Počeo je sve češće Indiju da zove Bharat i govorio da je Indija jedna od najvažnijih svetskih civilizacija, pa da kao takva treba da bude i svetska politička velesila – uz SAD, Kinu i Rusiju, i ekonomska sila, ne menjajući svoju srž.

Bilo kako bilo, Indija je postala nešto sasvim unikatno u istoriji svetske ekonomije i ovaj primer će svakako biti analiziran, ako ne i kopiran.

Tesko da ce ovaj model biti kopiran osim od strane drzava koje imaju preko milijardu stanovnika.
 
Kako izgleda biti na liniji Ukrajinskog fronta? Patrick Lancaster, jedan od retkih zapadnjaka koji ima hrabrosti da tamo bude.

 
Stvara se četvrta svetska velesila

Globalne ekonomske krugove zatekla je početkom ove godine još jedna vest koja je pokazala da se svet "vraća tamo odakle je i krenuo" – odnosno u Aziju.

Da budemo precizniji – centar sveta. Kina i Indija su mesta gde su nastali prvi proboji u civilizaciji, a sada je situacija takva da je Indija zemlja sa najvećim privrednim rastom od "velikih zemalja", čak 8,4 odsto, što je više od pet procenata koje Kinezi jedva postižu posle usporavanja pre nekoliko godina.

Da sve bude još impresivnije, Indija će do 2030. postati treća najveća ekonomija sveta, posle Kine i SAD, dok će 2075. ovim tempom stići i do drugog mesta, ispred Sjedinjenih Američkih Država.

Posle svega ovoga stiže i najfrapantniji podatak, a to je da je Indija u 2024. godini postigla nezamislivo – svega jedan procenat njenog stanovništva sada živi ispod granice siromaštva od 2,15 dolara dnevno.

To je uspela uprkos klasičnim ekonomskim teorijama koje kažu da je za "beg iz siromaštva" neophodna industrijalizacija i prelazak ljudi iz sela u gradove, kao u Britaniji u 19. veku ili u Kini na prelazu u 21. vek.

Ako uporedimo ove brojke sa podacima od pre tačno 30 godina videćemo da je 1995. skoro 50 procenata stanovnika Indije živelo u apsolutnom siromaštvu.

Dodajmo tome da je u Indiji tokom proteklih nekoliko godina izvršena najveća reforma vodovodne mreže, u kojoj je skoro svako domaćinstvo sada dobilo tekuću pitku vodu. I to je sigurno doprinelo ostanku u poljoprivrednom sektoru.

Indija je, dakle, uspela da se visoko digitalizuje, ali istovremeno i da sačuva poljoprivredni sektor i stanovnike na selu. Struktura porodice i društveni obrasci (nije za čuđenje imajući u vidu tradicionalističke vizije premijera Narendre Modija) ostali su isti. A zemlja se iščupala iz kandži siromaštva.

Ovaj primer se sada izučava u školama ekonomije jer pokazuje da je moguće ne napraviti zakrčene megalopolise i promeniti društveno tkivo neke zemlje, a opet postići impresivne ekonomske rezultate.

Možda je upravo Modijeva ideološka pozadina bila pokretačka sila. On je 2022. godine proklamovao da je sledeći cilj "dekolonizacija indijskog uma" i lansirao ideju "Akhand Bharat": nepodeljene ili Velike Indije. Počeo je sve češće Indiju da zove Bharat i govorio da je Indija jedna od najvažnijih svetskih civilizacija, pa da kao takva treba da bude i svetska politička velesila – uz SAD, Kinu i Rusiju, i ekonomska sila, ne menjajući svoju srž.

Bilo kako bilo, Indija je postala nešto sasvim unikatno u istoriji svetske ekonomije i ovaj primer će svakako biti analiziran, ako ne i kopiran.

To je upitna metodologija granice siromastva. U Indiji veliki broj populacije nema toalet a ti pricas da su sveli siromastvo na 1%. Svako ko je ikad pogledao bilo kakav snimak iz Indiji ne moze da kaze da nije siromasna zemlja jer je zesce siromasna
 
To je upitna metodologija granice siromastva. U Indiji veliki broj populacije nema toalet a ti pricas da su sveli siromastvo na 1%. Svako ko je ikad pogledao bilo kakav snimak iz Indiji ne moze da kaze da nije siromasna zemlja jer je zesce siromasna

Moguće, mada meni i ova kritika u DW takođe deluje vrlo sumnjivo. Sem puno uopštene sumnje u vladine izveštaje konkreno se spominje samo da nije uračunt uticaj kovida, a ne vidim kako je to relevantno ako je smisao izveštaja više da proceni ispravnost tog metoda na duže staze, dok je kovid jednokratni i eksterni uticaj. Zatim "absence of consumption expenditure" što je takođe problematično jer uvodi nejasno definisanu potrošnju i konzmerizam kao glavno merilo blagostanja, čak i među siromašnim zemljama. Međutim šta ako je za njih i njihov tip ekonomije veliki napredak da najzad skoro svi imaju zaštitu od bolesti, dovoljno hrane, masovni i jeftin pristup elementarnom obrazovanju, sve češće vrlo uspešnu žetvu i par sličnih pokazatelja koji više odgovaraju radikalno različitom načinu života na Indijskom selu? Zašto bi količina novca potrošena na kupovinu masovne potrošne robe u radnjama morala biti jedini kriterijum? Šta je sa lokalnom ne-novčanom razmenom, ili masovnom kupovinom u kešu bez plaćanja poreza, uglavnom van finansijskih tokova koje banke ili neko drugi može lako da prati iz nekog centra? Ovakva zdrava osnova održivog života na selu, na ogromnom broju stanovnika i uz puno prirodnih resursa onda vremenom lako prelazi u neku vrstu preduzetništva i ozbiljnijeg ekonomskog uspeha.
 

Mirovni pregovori su izgleda farsa i Putin, zbog ruske slabosti na frontu i nemotivisanosti armije, glumi da ima uspeha na diplomatskom frontu.
Ukrajina zeli da se smeni americki izaslanik Vitkof.
 

Mirovni pregovori su izgleda farsa i Putin, zbog ruske slabosti na frontu i nemotivisanosti armije, glumi da ima uspeha na diplomatskom frontu.
Ukrajina zeli da se smeni americki izaslanik Vitkof.
Диму, уз сво поштовање за труд и анализе, не бих узимао за озбиљно... Човек који коментарише исту карту на српском има много боље анализе по питању фронта, а на каналу на енглеском је наратив такав да Руси скоро па губе и да ако нешто постигну, да је то је због среће...
 
Већ је дуже на интернету актуелан тај неки чудан тренд ложења на естетику антике и романтизма са акцентом на паганштину и хришћанство у агресивној фази, са благим осећајем фашизма и нацизма из 20их. И то иде из крајности у крајност, од ложења на Пољаке као некакве браниоце Европе до ложења на Римски и Конквистадорски империјализам.
 

Malo o ratnoj propagandi. Juce su zli rusi gadjali skolu i decije igraliste u gradu Sumi. na zapadnim kanalina je uz histeriju prikazana prva fotografija. Posle 10 sekundi podzemno "igraliste" detonira sa sve uskladistenom municijom. Kamerman nije dobro prosao.
 
Kako izgleda kada municija eksplodira moglo se videti u Engels bazi, a za ovaj redovno ponavljani čin divljaštva raspale imperije će da plati pokoji kremaljski general i još poneka vojna baza ili rafinerija pride u to ne sumnjam uopšte
 
Већ је дуже на интернету актуелан тај неки чудан тренд ложења на естетику антике и романтизма са акцентом на паганштину и хришћанство у агресивној фази, са благим осећајем фашизма и нацизма из 20их. И то иде из крајности у крајност, од ложења на Пољаке као некакве браниоце Европе до ложења на Римски и Конквистадорски империјализам.
Ja to vidim kao reakciju na ono što im se radi zadnjih 20ak godina. Ako dovoljno dugo ućutkuješ, negirš, oamalovažavaš i guraš neki kolektiv u jedan ekstrem, vremenom će i on početi da se buni i da gura u smeru suprotnog ekstrema. Čak i ako ne dostigne taj suprotni ekstrem, guraće ka njemu. Tu onda nastaju razne etikete da je neko postao desničar ili nacista, iako se zapravo radi o tome da je sve oterano toliko u levo i u apsurd, da čak i bilo kakav otpor tome se doživljava i etiketira kao neki desničarski ekstremizam. Evo sutra da EU ukine socijalnu pomoć za sve horde parazita i uništitelja, to se ne bi smatralo legitimnim neutralnim i zdravorazumskim potezom nego bi se etiketiralo kao nacizam i fašizam. Od strane svetskih medija koje drže isti oni koji im šalju te horde. Evropljanima je toliko dugo zatirana kultura i identitet da sad reaguju u kontra smeru. Kako god znaju i umeju, pa makar i putem sklepanih internet sadržaja, kad već "njihove" medijske kuće neće da se bave time.

Sve ovo što se dešava je kao kad bi Pera stalno pomerao ogradu 10 cm komšiji Žiki ka unutra, ka centru Žikine parcele. I ovaj prećuti 20 puta, a onda 21. put odreaguje, pomeri ogradu u suprotnom smeru 50 cm, Pera snimi to i odmah diže priču i frku da je ovaj ušao u ekstremizam i nasilje i da je pošao u pohod na njegovu imovinu. A u stvari je čista akcija i reakcija.

Nažalost, naš narod većinski nije sposoban da istovremeno bude kivan na Evropu (što je po meni ok) a da razume i prihvati da bez nje ne može odnosno ne može bez saradnje sa njom koja ga okružuje. Pa se uvek raduje svakoj lošoj vesti odande, misleći da će time biti isterana neka pravda ili da će pak Srbiji biti bolje, ili da će Srbija izgledati bolje ako Evropa izgleda lošije. Takođe mnogi ne mogu da shvate koncept da neprijatelj Evrope nije automatski prijatelj Srbije. Nego će i nas da unište ili porobe kad završe sa njima. Da ne bude zabune, ne govorim o Rusiji.
 
Poslednja izmena:
Истина, има ту и закона акције и реакције. Мада је мени та колективна Европско-белачка свест глупа пошто су нама у пракси бели хришћани били једнако душмани као и азијски муслимани, са сличном дозом окрутности.
 
Meni će ovi drugi uvek biti gori. Unazadili su nas vekovima. Takođe, gde se oni odnosno njihova braća po veri pojave, tu uvek bude problema. A isto vala važi i za same Turke. Evropljani mogu da emigriraju negde kao manjina i da ne budu problem, nego čak i benefit domaćinu, da se asimiluju i integrišu. Ovi drugi jok. Čak i kad se pojave negde kao manjina ili gosti, kreću da osvajaju i da prave probleme. Čak su se među sobom tako klali. A pusti izbeglice B u zemlju, ovi mu naprave dar mar i uvuku ga u rat koji mu nije trebao. Odvratni su.

Neki predviđaju da će ta grupa koja se klanja meteoritu da kolabira i uruši se u narednih 10 godina. Ali ne znam, mislim da njihovi bogati bahati šeici i vođe, kao i druga jaka agenda koja radi na sakaćenju Evrope koristeći njih kao oružje, neće dozvoliti da se to desi. Bar ne dok se ne osakati Evropa. A kad se osakati i sroza, mnogo toga će se preliti i na nas ovde.
 

 
Poslednja izmena:
Истина, има ту и закона акције и реакције. Мада је мени та колективна Европско-белачка свест глупа пошто су нама у пракси бели хришћани били једнако душмани као и азијски муслимани, са сличном дозом окрутности.
Најбоље да увеземо једно милион ових других и отворимо нови круг пакла. 500 година није било довољно. А и Европа се добро проводи у њиховом друштву, штета то пропустити.
 
Најбоље да увеземо једно милион ових других и отворимо нови круг пакла. 500 година није било довољно. А и Европа се добро проводи у њиховом друштву, штета то пропустити.
Нема потребе ишта да увозимо. Мада напредни бизнисмени то увелико раде како би држали малу цену рада.
 
Истина, има ту и закона акције и реакције. Мада је мени та колективна Европско-белачка свест глупа пошто су нама у пракси бели хришћани били једнако душмани као и азијски муслимани, са сличном дозом окрутности.
Тај "белачки" идентитет је настао у северозападној Европи током раног капитализма како су се етничке и националне границе брисале, захтевајући неки нови конструкт који би "њих" раздвојио од других и створио тај осећај супериорности. То је наравно додатно распиривано економским бумом кроз који су пролазили и убеђивали себе да то значи да су генетски супериорнији, пробали да присвајају античко медитеранско наслеђе као своје итд. Тај оригинални "белачки" идентитет се најбоље види у описима људи тог времена, нпр. Бена Френклина:

1742905945362.png


Како су остале земље прихватале и саме капитализам и тежиле да се угледају на њих то су се више отимале да и оне буду "белачке" са целим квазинаучним генетским/биолошким/историјским теоријама које су то пратиле а са врхунцем током Другог светског рата. Пошто су нацисти поражени током њега и изгубили подршку јавља се та тежња неонацизма да тражи "савезнике" и међу претходним "инфериорним" народима у виду Словена, јужњака итд. и спаја тај "белачки" идентитет са генерално античко-европским (чак и када нема ама никаквог смисла као нпр. у случају Мађара) па је сада то главни менталитет разних идентариста, неонациста, "расних реалиста" итд.

Треба додуше нагласити да је то и даље суштински пирамидални систем са северозападним Европљанима на врху, "белачки" идентитет може да се шири и скупља да обухвати остале по потреби али ће ти остали увек бити инфериорни енглезима/холанђанима/северним германима по природи те "белачке" идеологије

На Балкану та белачка идеологија није пустила толико корење из простог разлога што нас је цело то лудило махом заобишло јер смо били део мултирасног османлијског царства које је класе разликовало по религији а није имало концепт "раса" на такав начин колико етницитета, па је нама и даље главни идентитет управо етничка група а не боја коже која може и да варира у оквиру једне етничке групе
 
Vrh