Znam za to objašnjenje ali ono ne deluje nimalo ubedljivo. Međunarodna trgovina zahteva vrlo ozbiljne ugovore dva strane jer treba usaglasiti dva pravna sistema. Druga strana, izvoznik u Ameriku, mora da postoji u pravnom smislu. Izvoznik ne može biti iz nepostojeće države. Neka državna administracija mora da garantuje da se iza nekog poslovnog imena krije stvarna privredna organizacija koja je ispunila sve uslove za registraciju, da ona podleže nekim sudovima i nekom pravnom sistemu, da ima sedište tamo gde je napisano i da pravni zastupnici stvarno postoje. Sve to nije nimalo teško proveriti. A čak i da tu postoji neki ilegalni i falsifikovani papiri, opet se konačno sabiranje vrednosti uvoza i izvoza firmi sa sedištem bilo gde automatski dodaju na sume isključivo postojećih međunarodno priznatih država, sa kojim SAD imaju diplomatske i trgovinske odnose. Nebitno je da li je sedište firme u nekoj provinciji unutar takve države. Ova pigvinska ostrva nisu posebna priznata država nego su deo Australije. To lako mogu da provere sami Amerikanci u svojim listama nekog njihovog ministarstva trgovine (oni su i pravili ovu listu deficita Amerike) pa ne vidim kako bi ih neko drugi mogao prevariti u tako elementarnoj stvari, da oni sami pomešaju državu koju oni priznaju kao trgovinskog partnera sa nekom njenom užom adminstrativnom celinom. To je obična formula u Excelu. Plus što sve to postoiji i na Internetu. Čitavo to objašnje je samo providno vađenje namenjeno internim PR potrebama sa nadom da će većini zvučati ubedljivo.
Ostatak intervuja je jednako beskoristan. Ovaj trgovinski sekretar koristi istu propagandnu tehniku koju stalno gledamo na našim medijima. Nadvikuje novinara tako da ovaj ne može ni celu rečenicu da sastavi, a kamoli da gledaocima bez prekidanja objasni šta pita i zašto to pita, a posle toga umesto odgovora uporno ponavlja stvari koje nemaju veze sa pitanjem.
Dalje, niko ne pljačka Ameriku ako imaju deficit sa nekim, jer isključivo Amerika bira da li želi da kupi stranu robu i od koga je kupuje. To o pljačkanju je čista laž. Nego je ova verzija kapitalizma koju oni obožavaju takva da je vlasnike kapitala baš briga za bilo kakve nacionalne interese, nego prosto kupuju tamo gde im je jeftinije, a Amerika ladno može da propadne što se njih tiče. I sad, umesto da TO menjaju, oni koriste monopolski položaj kao najveće tržište da UCENE sve ostale da ONI kroz ne-tržišne carine plaćaju to što je Američke sopstvene kapitaliste briga samo za sebe, samo za novac, samo za sopstvenu dobrobit. Da su druge zemlje znale da će baš začetnik Svetske Trgovinske organizacije i ideje slobodnog kretanja robe i kapitala odjednom da ih prevari i promeni pravila koja je sam silom nametnuo drugima, oni sada ne bi bili toliko vezani za Američko tržište, pa ni Amerika ne bi imala ovoliki ucenjivački potencijal. Zato će sada SVI da plaćaju cenu tranzicionog perioda, ali će posle tokovi trgovine da se resetuju, pa će na vrhu da bude onaj ko je stvarno najproduktivniji, ko planira unapred, ko ima energiju, sirovine, industriju, stručne radnike i veoma jake i besplatne obrazovne institucije (zbog povećanja kreativnog potencijala i procenta kvalitetne radne snage) jer je samo to ono što na kraju proizvodi znanje, koje onda proizvodi robu i usluge. To će potrajati, ali će se na kraju desiti.