45е се десио колапс друштва, као и сада.
Успостављен је закон јачега као и сада
Политички непријатељи су постали народни и класни непријатељи као и сада
Читава економија је узурпирана од стране партијске елите као и сада
Предратни Универзитет је разорен а многи професори скрајнути, ликивидарни или протерани као што је циљ и сада.
Tesko da se 45 desio kolaps drustva. Nasilmo je promenjen politicki sistem, ali drustvo je nastavilo da postoji.
Neki profesori su sklonjeni, ali vecina je nastavila da radi u novom sistemu.
Neki ljudi su proslii gore, nekisu ostali bez imovine i zivota. Vecina je lako presla na novo.
Medjutim pravni sistem nije ugasen, mozda je bio brutalan, ideoloski obojen , ali policija nije stitila kriminalce. 1946. kradje su se kaznjavale streljanjem.
Ovo sada sto vidimo nije nasilna promena sistema, ovo je totalni slom srpskog drustva do koga je doslo bas zato sto veliki broj ljudi i strane sile podrzavaju jedan autodestruktivan sistem. Sve se to desava uz vlast koja nema nikakvu realnu idoelogiju, osim pljacke i fake patriotizma.
Srpsko drustvo je u sebi odvano imalo seme svoje propasti. Iz nekog neshvatljivog razloga, srpsko drustvo je u velikoj meri, mada ne i sasvim, ostalo na moralnim ili idejnom nivou od 1825. U dovoljno velikoj meri.
Srpska valst od stanovnika ne trazi mnogo. Da ih puste da kradu, da ih slave i da im se ulizuju.
Stanovnici ocekuju povermenu materijalnu pomoc od vlasti i da ih puste da kradu. Stanovnistvo preferira bespravni sistem.
Stanovnicima je omoguceno da trguju svojim pravom glasa.
Ako je covek dovoljno neposten, bahat, zao, podao i pokvaren, sto nisu neke posbne osobine do kojih se tesko dolazi, moze i da se lepo zaradi.
Ne zahteva vlast od stanovnika ni da razumeju zajednicki interes kao u nekoj davnoj socijaldemokratiji ili neko usavrsavanje kao u protestantskim drustvima.
Zato narod u zamenu za sitne koristi prodaje svoje glasove.