Šta je novo?

Savski amfiteatar (Beograd na vodi)

IMG_2798.jpeg
 
Bio sam nešto bolestan poslednjih dana, preležao sam, i izašao sinoć da prošetam.
I uz Savu, završim u "Beogradu na vodi" i doživim napad panike.
Ne da ostanem bez vazduha, više duboki nemir i gubitak smisla pred onim što nas čeka.

Estetski to može nekome da se svidja, a najviše onima koji nemaju veze sa Beogradom, međutim, radi se o nečemu drugom.
Većina nas drugačije zamišlja Beograd, ne kao Dubai, ili Peking.
To nije Beograd sa puno parkova, kulture i istorije.
To nije Beograd našeg detinjstva, koji ima identitet.

Ovo je stvoreno na silu.

Kao preslikano iz neke budućnosti, i svega ima — i prodavnica, i apoteka, i kockarnica, i džinovskih nebodera — samo nema duše.

Niko ne gleda nikoga, kao u nekoj simulaciji, a ne stvarnosti.
Nema onog — šta ima, komšija?

Nema komšija, samo slučajni stranci koji su se našli tu.

Ne čovek kao društveno biće, nego kao socijalna mašina.

Kao da i oni što su to pravili, ne znaju ništa o nama.

Beton, staklo, klima uređaji, uz malo veštačke trave, da imitira život.

Hodao sam između zgrada, prepadnut ne onim što vidim, nego onim što dolazi.

A to je potpuno brisanje prošlosti, gde se ređaju zgrade, jedna na drugu, i sve je urbanizovano na način da se tu čovek ništa ne pita.

Tehnički sve doterano, a na polju duše sterilno do maksimuma.

Nigde se u Beogradu ne osećam otuđeno kao tamo, svuda je istorija, tamo je budućnost.

Nema grafita, nema murala, nema pobune, nema bakica koje prodaju cveće ili neko voće, nema siromašnih, nema Roma, nema tamburaša i boema, nema pasa lutalica, nema gubitnika.

Samo elita, koja je, pitaj Boga, kako to postala, niti ih je neko pitao odakle vam novac.

Samo daj, samo dođi, svi su dobrodošli koji imaju da plate, ostali - što dalje.

Beograd je bio istovremeno i ružan, i lep, ali naš. Ovo je samo prazno, na neki drugi način.
To nisu radničke zgrade, kao na Novom Beogradu, gde su besplatno deljeni stanovi.
To nije učiteljska kolonija, to nije umetničko naselje, ili nešto slično.
Nego novi svet, ono što nas sve čeka, pre ili kasnije.
Koji će da nas pregazi, kao kakav tehnički tiranosaurus.

To me je uplašilo, ne sterilne zgrade i beton, nego predosećaj budućnosti.

Skupi automobili i sve zaključano, uključujući i osećanja.

Nema ničeg starog, osim mene samog, iako sam po godinama relativno mlad.

To me je možda i najviše pregazilo.

Što nisam video sebe u takvoj budućnosti.

Osećao sam se kao neki čudak koji razgleda, a neka nevidljiva sila me terala odatle.

Osećao sam se pregaženo, iako me niko nije ni pogledao popreko.

Gde je sve megalomanski, samo su ljudi minijaturni.

Nema ničega što nije dizajnirano, što se našlo, eto, slučajno tu.
Sve izgleda kao da ne smeš da ga isprljaš.
Kao da se tu ne šeta, već se konzumira prostor.
Kao da je ceo kvart jedan veliki izlog.

Ima svetla, ali nema topline.

Ima ljudi, ali nema duše.

Svaka ulica liči na prethodnu, nema razlika, sve je jednolično.

Nema nikoga da ti kaže: “Tu sam živeo kao dete.”
Ili - "Tu sam je prvi put poljubio..."

Sve je savršeno, a ničega se ne sećaš, kao da si u tuđem svetu.

Beograd nikad nije bio u zgradama, nego u onome između njih.
Beograd nikad nije bio u visini, nego u susretima.

Sve izgleda kao katalog, ali u katalogu se ne živi.

Sve izgleda kao mesto koje čeka investitora, ne tebe.

Sve liči na mesto gde si višak ako si bez kartice, ili para.

Sve je napravljeno da se diviš, a ne da pripadaš.

Sve je napravljeno da kupiš, a ne da deliš.

Sve je napravljeno da misliš kako si srećan.

A zapravo, osećaš da si negde pogrešio.

I ako ima dosta mesta za sedenje, nigde ti se ne sedi, samo bi išao,
što dalje, i bilo gde,
samo ne tu.

Takve se budućnosti plašim, gde će sve biti savršeno,
osim ljudi, a samo me oni zanimaju.

Tamo gde nema mesta za ljudsko, neće biti ni mene.

Šta god da stvoriš, sve će biti zaboravljeno.

Važno je da automati rade, važno da je sve funkcionalno, udobno, po meri.
Pitam se samo — po čijoj?

Srećom, Beograd nije samo Beograd na vodi, ali kako su krenuli,
poplaviće nas sve — ne vodom, nego besmislom.

Stefan Simic

 
Bio sam nešto bolestan poslednjih dana, preležao sam, i izašao sinoć da prošetam.
I uz Savu, završim u "Beogradu na vodi" i doživim napad panike.
Ne da ostanem bez vazduha, više duboki nemir i gubitak smisla pred onim što nas čeka.

Estetski to može nekome da se svidja, a najviše onima koji nemaju veze sa Beogradom, međutim, radi se o nečemu drugom.
Većina nas drugačije zamišlja Beograd, ne kao Dubai, ili Peking.
To nije Beograd sa puno parkova, kulture i istorije.
To nije Beograd našeg detinjstva, koji ima identitet.

Ovo je stvoreno na silu.

Kao preslikano iz neke budućnosti, i svega ima — i prodavnica, i apoteka, i kockarnica, i džinovskih nebodera — samo nema duše.

Niko ne gleda nikoga, kao u nekoj simulaciji, a ne stvarnosti.
Nema onog — šta ima, komšija?

Nema komšija, samo slučajni stranci koji su se našli tu.

Ne čovek kao društveno biće, nego kao socijalna mašina.

Kao da i oni što su to pravili, ne znaju ništa o nama.

Beton, staklo, klima uređaji, uz malo veštačke trave, da imitira život.

Hodao sam između zgrada, prepadnut ne onim što vidim, nego onim što dolazi.

A to je potpuno brisanje prošlosti, gde se ređaju zgrade, jedna na drugu, i sve je urbanizovano na način da se tu čovek ništa ne pita.

Tehnički sve doterano, a na polju duše sterilno do maksimuma.

Nigde se u Beogradu ne osećam otuđeno kao tamo, svuda je istorija, tamo je budućnost.

Nema grafita, nema murala, nema pobune, nema bakica koje prodaju cveće ili neko voće, nema siromašnih, nema Roma, nema tamburaša i boema, nema pasa lutalica, nema gubitnika.

Samo elita, koja je, pitaj Boga, kako to postala, niti ih je neko pitao odakle vam novac.

Samo daj, samo dođi, svi su dobrodošli koji imaju da plate, ostali - što dalje.

Beograd je bio istovremeno i ružan, i lep, ali naš. Ovo je samo prazno, na neki drugi način.
To nisu radničke zgrade, kao na Novom Beogradu, gde su besplatno deljeni stanovi.
To nije učiteljska kolonija, to nije umetničko naselje, ili nešto slično.
Nego novi svet, ono što nas sve čeka, pre ili kasnije.
Koji će da nas pregazi, kao kakav tehnički tiranosaurus.

To me je uplašilo, ne sterilne zgrade i beton, nego predosećaj budućnosti.

Skupi automobili i sve zaključano, uključujući i osećanja.

Nema ničeg starog, osim mene samog, iako sam po godinama relativno mlad.

To me je možda i najviše pregazilo.

Što nisam video sebe u takvoj budućnosti.

Osećao sam se kao neki čudak koji razgleda, a neka nevidljiva sila me terala odatle.

Osećao sam se pregaženo, iako me niko nije ni pogledao popreko.

Gde je sve megalomanski, samo su ljudi minijaturni.

Nema ničega što nije dizajnirano, što se našlo, eto, slučajno tu.
Sve izgleda kao da ne smeš da ga isprljaš.
Kao da se tu ne šeta, već se konzumira prostor.
Kao da je ceo kvart jedan veliki izlog.

Ima svetla, ali nema topline.

Ima ljudi, ali nema duše.

Svaka ulica liči na prethodnu, nema razlika, sve je jednolično.

Nema nikoga da ti kaže: “Tu sam živeo kao dete.”
Ili - "Tu sam je prvi put poljubio..."

Sve je savršeno, a ničega se ne sećaš, kao da si u tuđem svetu.

Beograd nikad nije bio u zgradama, nego u onome između njih.
Beograd nikad nije bio u visini, nego u susretima.

Sve izgleda kao katalog, ali u katalogu se ne živi.

Sve izgleda kao mesto koje čeka investitora, ne tebe.

Sve liči na mesto gde si višak ako si bez kartice, ili para.

Sve je napravljeno da se diviš, a ne da pripadaš.

Sve je napravljeno da kupiš, a ne da deliš.

Sve je napravljeno da misliš kako si srećan.

A zapravo, osećaš da si negde pogrešio.

I ako ima dosta mesta za sedenje, nigde ti se ne sedi, samo bi išao,
što dalje, i bilo gde,
samo ne tu.

Takve se budućnosti plašim, gde će sve biti savršeno,
osim ljudi, a samo me oni zanimaju.

Tamo gde nema mesta za ljudsko, neće biti ni mene.

Šta god da stvoriš, sve će biti zaboravljeno.

Važno je da automati rade, važno da je sve funkcionalno, udobno, po meri.
Pitam se samo — po čijoj?

Srećom, Beograd nije samo Beograd na vodi, ali kako su krenuli,
poplaviće nas sve — ne vodom, nego besmislom.

Stefan Simic

Usraću se.

Inače, 100 puta je prijatnije šetati Promenadom nego Knez Mihailovom. U svakom smislu.
 
Usraću se.

Inače, 100 puta je prijatnije šetati Promenadom nego Knez Mihailovom. U svakom smislu.
Ako zaista tako osećaš, i to ni manje ni više nego "100 puta u svakom smislu", onda ili nešto nije u redu s tobom ili te ta Promenada podseća na nešto gde si odrastao, ali to nešto nije Beograd. A nije ni Srbija.

Imajući u vidu tematiku ovog foruma, ovo što si napisao ide u red monstruoznih iskaza.
 
Ako zaista tako osećaš, i to ni manje ni više nego "100 puta u svakom smislu", onda ili nešto nije u redu s tobom ili te ta Promenada podseća na nešto gde si odrastao, ali to nešto nije Beograd. A nije ni Srbija.

Imajući u vidu tematiku ovog foruma, ovo što si napisao ide u red monstruoznih iskaza.
Beograd na vodi je monstruozan, mafijaški projekat, ali samo šetalište uz reku je puno iznenađujuće pristojnih ljudi, za razliku od Kneza koji stecište najvećeg šljama u Srbiji.

To da li nešto podseća ili ne podseća na nešto gde sam odrastao je potpuno irelevantno, znači ako sam rastao u štali, preferiraću da gazim po balezi po centru grada? Pošto tako ovaj tekst zvuči

Niko ne gleda nikoga, kao u nekoj simulaciji, a ne stvarnosti.
Nema onog — šta ima, komšija?

Nema komšija, samo slučajni stranci koji su se našli tu.
A u Knezu svi komšije... još je otuđenije i surovije.

Nema grafita, nema murala, nema pobune, nema bakica koje prodaju cveće ili neko voće, nema siromašnih, nema Roma, nema tamburaša i boema, nema pasa lutalica, nema gubitnika.
Uh, nema grafita i pasa lutalica, država dučini nešto. Ovo prenemaganje je u početku i odvuklo dosta ljudi na SNS stranu, jer oni kao rade, a ova druga strana žali za grafitima i psima lutalicama. Srećom, to je prošlost, obe strane su pukle.

Murala ima, nacrtani su na mestima predviđenim za to, a ne kako kome padne na pamet.

Nema ničega što nije dizajnirano, što se našlo, eto, slučajno tu.
Sve izgleda kao da ne smeš da ga isprljaš.
Kao da se tu ne šeta, već se konzumira prostor.
Uh, skandal, sve je dizajnirano i ništa nije slučajno tu, pa u Švedskoj zađeš u nasumičnu šumu i svako drvo je na svom mestu, skandalozno! Nema prljanja i sve je planski građeno, a ne kako kome padne na pamet, horor jbt!

Nema nikoga da ti kaže: “Tu sam živeo kao dete.”
Ili - "Tu sam je prvi put poljubio..."

Sve je savršeno, a ničega se ne sećaš, kao da si u tuđem svetu.

Pa, mislim, tehnički su neki tu živeli kao deca u udžericama, a možda su se i prvi put poljubili na toj lokaciji, ako su bili avanturisti koji su prvu devojku vodili u ono ruglo koje je nekada bio Savski amfiteatar, da šetaju uz reku dok se neki beskućnici skupljaju u olupini nasukanog broda i pale vatru, gaze po starom gvožđu i seli su da se poljube na raspadnutoj klupi.

Ako ne pričamo o lokaciji nego o zgradama, mislim, ono, naselje je novo, niko se nije poljubio prvi put ili proveo detinjstvo tamo gde je nešto novo, a sve je jednom bilo novo. Niko se ni u 18. veku nije ljubio ispred zgrade Narodnog muzeja.



I ako ima dosta mesta za sedenje, nigde ti se ne sedi, samo bi išao,
što dalje, i bilo gde,
samo ne tu.

O, ne, ima dosta mesta za sedenje. To da li se piscu ovog proseravanja sedi ili ne je subjektivna stvar, bitno je da ima dosta mesta za sedenje, pa nek sedne kome se sedi.

Takve se budućnosti plašim, gde će sve biti savršeno,
osim ljudi, a samo me oni zanimaju.
Ja veću latentnu ljubav prema Beogradu na vodi nisam video do sad.

Ona favela što je sada napravljena iza Galerije, puna ružnih zgrada koje su nabacane jedne preko druge, one zgrade za izbeglice koje su okrenule dupe gradu u Savskoj, one ružne Viste i Aurore...

Kakvu crnu savršenost ovaj lik tripuje?

A kada bi bilo sve savršeno, toga se treba plašiti? Plaši se budućnosti gde je sve savršeno uređeno u gradu?

Pa grad i treba da bude savršeno uređen i pod konac, sve na svome mestu, a onda ljudi da mu daju dušu.

Kamo sreće da je Beograd na vodi savršen, a ne ruglo koje jeste, pa da ga mi samo ,,okupiramo" i damo mu dušu.

No, vraćam se na poređenje promenada/Knez, baš oni buraz jutjuberi i debilne klinkice u Knezu imaju dušu, nema dalje... Pogledaj klipove onog Nevena što su ga Ćaci prebili da vidiš kakvi ljudi sa dušom obitavaju u Knezu.

Onda onaj prelepi grafit u Knezu da Srbi jedini nisu genocidan narod, ili šta već piše, to gradu daje dušu!!!

🙄

Da, iskreno mi je lepše prošetati se ,,promenadom".

Beograd na vodi je odvratan mafijaški projekat, a pisac ovog sranja mu nije mogao veći kompliment dati, ispada da je problem što je previše savršen, a nama fale lutalice i grafiti.

Budalaština i jedno i drugo.

Ipak, kad je već tu, preobratiti ga u nešto korisno i udahnuti mu dušu. Mada već ima više duše na promenadi nego u Knezu plus je daleko sređenije, iako je daleko od savršenog, kako je ovaj latentni ljubitelj Beograda na vodi naveo.
 
Poslednja izmena:
To da li je nekom lepše prošetati knezom ili promenadom ne treba biti relevantno za procenjivanje BNV.

U redu je reći da su neki aspekti BNV ok (npr. uređivanje šetališta), a i dalje ne podržavati projekat u celini.
 
Iako je i meni trenutno za prošetati draža Promenada, ne mogu a da ne primetim da je Knez takav svinjac kakav jeste baš zbog istog tog ološa koji je napravio BNV. I to verovatno nije slučajno.
100% tacno. I to ne samo Knez nego ceo grad je pretvoren u brlog. Ne verujem samo da je razlog sto su svi resursi usmereni ka BnV, vec i kako bi se zapustanjem preostalog dela BGa istakao ovaj projekat. Tako da isti ne da nije doprineo izlgedu grada, vec naprotiv, unazadio ga je 20 godina.
 
Ljudi dajte da budemo realni, ispade kao da je pre BnVa Beograd bio svetionik za cisto, uredno i lepo. Realnost je sasvim suprotna. Sada imamo jedan deo grada koji svojim primerom u stvari pokazuje koliko su gradske sluzbe nesposobne. "Cope" je reci da sve sluzbe rade samo u BnVu. Sta je bio izgovor pre toga? U ostatku grada je sve apsolutno isto sto se tice "cistoce" bilo i pre i posle ovog projekta.
 
Ljudi dajte da budemo realni, ispade kao da je pre BnVa Beograd bio svetionik za cisto, uredno i lepo. Realnost je sasvim suprotna. Sada imamo jedan deo grada koji svojim primerom u stvari pokazuje koliko su gradske sluzbe nesposobne. "Cope" je reci da sve sluzbe rade samo u BnVu. Sta je bio izgovor pre toga? U ostatku grada je sve apsolutno isto sto se tice "cistoce" bilo i pre i posle ovog projekta.
Zabranjeno je koristiti reci kao realno ili realnost kada se komantarise na forumu. Prvo mora da se donese politicki sud o necemu pa tek onda sve ostalo.
 
To da li je nekom lepše prošetati knezom ili promenadom ne treba biti relevantno za procenjivanje BNV.

U redu je reći da su neki aspekti BNV ok (npr. uređivanje šetališta), a i dalje ne podržavati projekat u celini.
Živim za dan kada će ono napisano u tekstu biti tačno, kada će Beograd biti savršeno uređen grad i pod konac. To će biti dan naše pobede, a posle nek svako sa punom slobodom izražava svoje nezadovoljstvo, piše o nedostatku duše i žali za lutalicama, grafitima i prosjacima.
 
Beograd jeste bio u boljem stanju pre izgradnje BnV odnosno pre vlasti naprednjačkih degenerika i propaliteta.

Beograd na vodi jeste pokupio ogroman deo sredstava i ljudstva, dok se on održava u kako takvom dobrom stanju, sve ostalo se raspada i zapostavlja.

Beograd je prljaviji i zapušteniji danas nego pre početka gradnje BnV.

Živim u Beogradu ceo život, prošao sam ga uzduž i popreko i pratim većinu dešavanja u njemu. I ne računajući 90te, nikad nije bio ovako propao i ovako zapušten. I ovako silovan od strane raznoraznih bagri.
 
Ljudi dajte da budemo realni, ispade kao da je pre BnVa Beograd bio svetionik za cisto, uredno i lepo. Realnost je sasvim suprotna. Sada imamo jedan deo grada koji svojim primerom u stvari pokazuje koliko su gradske sluzbe nesposobne. "Cope" je reci da sve sluzbe rade samo u BnVu. Sta je bio izgovor pre toga? U ostatku grada je sve apsolutno isto sto se tice "cistoce" bilo i pre i posle ovog projekta.
Ja uopšte nisam mislio na održavanje (koje je sramotno btw,) nego na seoski vašar u koji se centar pretvorio. Izbegavam ga koliko mogu, pošto mi diže pritisak i izaziva neki bes u meni
 
Zabranjeno je koristiti reci kao realno ili realnost kada se komantarise na forumu. Prvo mora da se donese politicki sud o necemu pa tek onda sve ostalo.
Ne, nego ćemo da izbegavamo glavni razlog zašto nam je grad u stanju u kojem jeste. Svi resursi su usmereni u dovršavanje privatnog projekta, dok se ostatak grada raspada, ali mi nećemo da pričamo o politici.
 
Uvek su mi bili fascinantni ljudi koji bi da pričaju o gradskim i društvenim temama a da se nikad nigde ne upliće politika.

To je nemoguće čak i u jednoj Švajcarskoj, a presmešno je to očekivati u jednom brlogu kao što je Srbija.
 
Vrh