Tačno tako. Bugari nam trebaju biti primer pogotovo za nazive ulica a ne da nam piše dva puta isto i na kraju stranac svakako ne zna da pročita...Исти проблем имамо и са таблама за називе улица. Треба сам радити као што раде Бугари и Руси.
Imaš ovu mađarsku varijantu:Ja bih eliminisao ispisivanje naziva i na latinici i na ćirilici. Previše mesta zauzima na tabli, a nosi istu informaciju. Bolje navesti dodatni toponim, nego duplo napisati Beograd.
A šta misliš o načinu na koji Bugari rade? Koliko ja vidim oni koriste svoju ćirilicu + engleski (negde i preslovljavanje).Коришћење латинице у српском језику, и енглеског за званичне натписе у Републици Србији, су две потпуно различите дискусије, и не бих их стављао у исти кош.
Бугари решавају проблем који ми немамо - како да представе бугарске речи у романском алфабету који иначе не користе, како се странац возач не би мучио са тумачењем самог кôда (азбуке), и зато користе пресловљавање (дивна реч!). Сличан проблем на сличан начин решавају и Руси, Арапи, Кинези…A šta misliš o načinu na koji Bugari rade? Koliko ja vidim oni koriste svoju ćirilicu + engleski (negde i preslovljavanje).
Pogledajte prilog 260324Pogledajte prilog 260325Pogledajte prilog 260326
Razumem šta hoćeš da kažeš, međutim, mi se samo pravimo da imamo dva zvanična pisma (a to smo i uveli, na neki način, u Ustav), gde svi znamo da je jedno „naše“ (Vuk), a drugo „njihovo/tuđe“ (Gaj). Znam da si ranije pisao da je korišćenje gajice u srpskom jeziku sasvim druga tema, ali meni je ovo što Bugari rade poštenije nego ovo što mi radimo. Na kraju krajeva, više mi odgovara da stoji, na primer, Сента/Zenta, nego Сента/Senta ili samo Senta, pa samim tim mi više odgovara Београд/Belgrade ili София/Sofia.Бугари решавају проблем који ми немамо - како да представе бугарске речи у романском алфабету који иначе не користе, како се странац возач не би мучио са тумачењем самог кôда (азбуке), и зато користе пресловљавање (дивна реч!). Сличан проблем на сличан начин решавају и Руси, Арапи, Кинези…
Ми тај проблем немамо. Ми већ званично користимо два писма тако да, исписујући називе места и на латиници, код нас странци возачи не морају да се муче са “декодирањем” натписа.
Потпуно непотребан корак даље је исписивати називе места на енглеском. Најпре, то даје ветар у леђа културном колонијализму, а затим решава проблем (ако је уопште проблем) тамо где је он најмањи. Постоји енглески (романизовани) назив за Београд, али не постоји за Сврљиг, Кањижу, Бању Ковиљачу…, па ако очекујемо да странац, пратећи знакове Svrljig, нађе Сврљиг, ваљда ће и Београд наћи пратећи знак за Beograd, не мора да пише Belgrade.
Pismo koje 99,9% ljudi koristi svakodnevno nikako ne može da bude "tuđe".Razumem šta hoćeš da kažeš, međutim, mi se samo pravimo da imamo dva zvanična pisma (a to smo i uveli, na neki način, u Ustav), gde svi znamo da je jedno „naše“ (Vuk), a drugo „njihovo/tuđe“ (Gaj). Znam da si ranije pisao da je korišćenje gajice u srpskom jeziku sasvim druga tema, ali meni je ovo što Bugari rade poštenije nego ovo što mi radimo. Na kraju krajeva, više mi odgovara da stoji, na primer, Сента/Zenta, nego Сента/Senta ili samo Senta, pa samim tim mi više odgovara Београд/Belgrade ili София/Sofia.
A što se ovih malih mesta tiče, možemo slobodno koristiti preslovljavanje ukoliko je to potrebno.
Pa primili smo njihovo pismo za vreme bivše države.Pismo koje 99,9% ljudi koristi svakodnevno nikako ne može da bude "tuđe".
Као што рекох, то више није дискусија о саобраћајној сигнализацији.Pa primili smo njihovo pismo za vreme bivše države.