Šta je novo?

Posao i radna prava

1000037281.jpg
 
Zar ne reče da te je partner isplatio ali te i dalje drži kao zaposlenog kao (tvoje reči) "konja kojeg čeka da crkne". Znači ne radiš ono što drugima savetuješ?
Ta saradnja je zavrsena, vlasnik te firme me jedno vreme drzzao na sporednim projektima, mnogo para za malo rada, ali onda j eprekrsio obecanje i morao sam da se ukljucim u rad sa ostalima na necem sto je on smatrao vaznim. USao sam u sukobe sa ljudima i otisao sam odatle.
Onaj eksta novac u medjuvremenu sam potrosio.

Sada radim 4 dana, 7 sati dnevno.
I to nesto znaci u smeru koji sam opisao. Meni barem znaci taj jedan dan.
 

Investitorski urabnizam na smrdljivom Vracaru doneo nove zrtve.
 
Koliko znam, a izgleda da znam jer sam IT, mnoge firme su počele da "teraju" zaposlene da se vrate u kancelariju. Eventualno neki hibrid (2 dana od kuće, 3 dana iz kanca), ali sve te firme moraju da imaju sto, stolicu i monitore (plus neki hub) za svakog zaposlenog.

Verovatno su za vreme korone mnogi imali olakšice ili subvencije, ali sada kada već plaćaju prostor po punoj ceni, bez olakšica, gazde neće da im zvrje prazne kancelarije.

Plus tu imamo i neke nepotrebne project managere, koji jedino znaju da gledaju da li zaposleni rade i broje im pauze i časkanja sa kolegama i glume neko ludilo pa im stalno nešto kenjaju. E pa vrv ti project manageri insistiraju na vraćanje u kanc jer su svesni da imaju potpuno nepotrebnu funkciju ako radimo od kuće.
 
Ако мислиш да је Пројектни менаџер вишак, то онда значи да не ради добар посао или да му позиција није добро дефинисана, а најчешће је ово друго.
Нити су они разлози, нити се долази да би се људи гледали, продуктивност је масовно опала, модел рада од куће не функционише.
 
Mislim da dobar deo tih menadzera je bespotreban ako je firma dobro organizovana.

Ako je produktivnost opala, to je zato sto radnike niko ne kontrolise. Postoje sasvim korektni nacini da gazda vidi produktivnost radnika i da ga ukori, tj. skrene paznju.

Ako gazda vidi da je produktivnost radnika ista kada rada od kuce i kada radi iz kancelarije, onda nema potrebe da takvog radnika tera da radi iz kancelarije.

Postoji i dobar deo radnika kojima rad od kuce neodgovara, ali ako ima nas kojima to odgovara i to ne utice na produktivnost, sta vise, produktivniji smo od kuce, onda ne vidim razlog da se svi teraju da se vrate u kanc.

Na žalost, zbog nekih svi ispaštaju.

Ono što sam primetio da ljudi koji imaju ispunjen život, koji imaju sklad kod kuće, koji imaju neke hobije - e oni nemaju problem sa radom od kuće.

Sa druge strane imamo ljude koji su potpuno neispunjeni, nemaju socijalni život, nemaju hobije, e njima nije problem da izgube sat-dva u prevozu do posla i nazad jer nemaju ništa što ih tera da se vrate kući. To su oni koji hoće da idu stalno posle posla na piće sa kolegama, koji traže neke team buildinge van radnog vremena.

E sad, što gazde ne umeju ili neće da se potrude i da uoče razliku između zaposlenih - to je ono zbog čega ispaštamo mi koji smo produktivniji od kuće.

Po meni je hibrid 2-3 ili 3-2 sasvim korektan, sa tim da ko hoće da radi samo iz kanca - samo napred.

Dok posao ne trpi, ne glumi strogoću jer je to kontraproduktivno.
 
Problem produktivnosti se ne rešava lokacijom rada, već dobro definisanim rezultatima zaposlenih i organizacijom taskova na nedeljnom nivou.

Sedenje u kancelariji ima mnogo negativnih efekata po produktivnost, npr. ljudi ćaskaju mnogo više, idu na pauze za cigare i kafu, troše mnogo više vremena na ručak, dolaze kasnije i odlaze ranije zbog logistike i saobraćaja, i na sve to se konstantno sastanči umesto da se zadaci definišu pisanim putem jer je ljudima tako lakše, ali jede vreme.

Najveći benefit rada u kancelariji osećaju juniori jer je njima mnogo lakše da ostvare kontakt neposredno i da traže pomoć kad imaju problem, dok kad se radi od kuće, neskloni su da cimaju na četu ili da zovu telefonom, pa zato imaju lošije rezultate.

Za starije radnike bolji je rad od kuće nego iz kancelarije, osim ako izričito ne traže kancelariju (što znam da neki rade da bi pobegli od dece i supružnika).
 
Poslednja izmena:
Ono što sam primetio da ljudi koji imaju ispunjen život, koji imaju sklad kod kuće, koji imaju neke hobije - e oni nemaju problem sa radom od kuće.

Sa druge strane imamo ljude koji su potpuno neispunjeni, nemaju socijalni život, nemaju hobije, e njima nije problem da izgube sat-dva u prevozu do posla i nazad jer nemaju ništa što ih tera da se vrate kući. To su oni koji hoće da idu stalno posle posla na piće sa kolegama, koji traže neke team buildinge van radnog vremena.
S ovim se ne slažem, ne mislim da je tako jednostavno.

Rad od kuće je loš na duge staze jer čovek spaja svoj dom sa svojim poslom. Manje izlazi. Manje se izlaže ljudima uživo. Sad, danas je među otuđenim i socijalno hendikepiranim naraštajima popularno pričati kako su svi ljudi na svetu g..na (osim onog ko izgovara to, jelte, on je svetac...) i kako je najbolje biti sam ili što biti češće sam. Ali na duge staze se oseti i vidi ko se izlaže ljudima i interakcijama, pa i svojoj okolini (gradu, prevozu, spoljašnjosti generalno) a ko čami po ceo dan kod kuće iza ekrana pa posle uveče kao traži povoda da izađe jer mu fali i jer mu je monotono da pilji u isti prizor non stop.

Takođe sa radom od kuće, pogotovu kad nema fiksnih radnih sati, posao od 6 ili 8 sati se otegne na 12.

Znam ljude koji deset godina rade od kuće, za strance na drugom kraju sveta, i baš se to dešava. Kad god ih čovek zove, u koje god doba dana, koji god dan, uvek su u poslu. Jer ne završe sve na vreme nego razvuku posao na ceo dan. I onda dođe jedan dan nedeljno kad im prekipi sve pa pitaju po grupama "eee, ko hoće sutra da se pentra na Staru planinu?" Mi svi u fazonu oćemo evo sve trčimo, nem' pametnija posla nakon 40 sati rada napolju i sa ljudima, i još 10 sati bačenih na putovanja, nego da idem da se verem po planini... 😆🙄 Ispravka - da ustanem u zoru, pa da putujem 4 sata, pa da se verem, pa da se vraćam nazad 4 sata. 😆 I onda preksutra opet nazad na posao. Oće to...

Konstantan rad od kuće nije za svakoga. Niti je svako ko voli da radi od kuće u nekoj harmoniji i skladu (naprotiv, ne znam nijednog takvog) niti je svako ko voli da ide na posao u nekom disbalansu i begu od doma. Ljudi su socijalna i praktična bića, i čak i rad u kancelariji kao oblik sa najmanje rada i dinamike, je opet normalnije i prirodnije okruženje za ljudski mozak nego rad iz svoje dnevne ili spavaće sobe.

S druge strane, hibridni model je sasvim ok i mislim da većini prija menjanje i "šaranje". Naravno, zavisi i od prirode posla, jer neki poslovi i ne mogu da se rade od kuće.
 
Poslednja izmena:
ima gi raznih,
ali za rad u kancu, naravno zavisi od firme, ali uglavnom dva uzroka budu

1. zele da rade kontrolu (to ovi lose firme, klasika)
2. odredjene firme su skontale da kreativnost jako ispasta sa remote i lagom koji unosi sistem
 
Problem produktivnosti se ne rešava lokacijom rada, već dobro definisanim rezultatima zaposlenih i organizacijom taskova na nedeljnom nivou.

Sedenje u kancelariji ima mnogo negativnih efekata po produktivnost, npr. ljudi ćaskaju mnogo više, idu na pauze za cigare i kafu, troše mnogo više vremena na ručak, dolaze kasnije i odlaze ranije zbog logistike i saobraćaja, i na sve to se konstantno sastanči umesto da se zadaci definišu pisanim putem jer je ljudima tako lakše, ali jede vreme.

ja kao menadzer sam to smatrao u stvari prednostima (ljudi caskaju vise i slicno, rucak, pauze). tebi je cilj da tim ima sto bolju medjusobnu komunikaciju, a za ostalo viziju direkciju si ti odgovoran. napraviti dobar tim je vraski teski posao, ali kada to imas, svaki poso dodje kao laganica.
 
ja kao menadzer sam to smatrao u stvari prednostima (ljudi caskaju vise i slicno, rucak, pauze). tebi je cilj da tim ima sto bolju medjusobnu komunikaciju, a za ostalo viziju direkciju si ti odgovoran. napraviti dobar tim je vraski teski posao, ali kada to imas, svaki poso dodje kao laganica.

Slažem se da je dobro da imaju dobru komunikaciju, ali znam po sebi koliko mi vremena te interakcije oduzmu od posla.

Kad imam puno posla, bežim od kancelarije jer je tamo svima posao sekundaran, dođu da se socijalizuju. To mi je bilo tako na svakom radnom mestu.
 
S ovim se ne slažem, ne mislim da je tako jednostavno.

Rad od kuće je loš na duge staze jer čovek spaja svoj dom sa svojim poslom. Manje izlazi. Manje se izlaže ljudima uživo. Sad, danas je među otuđenim i socijalno hendikepiranim naraštajima popularno pričati kako su svi ljudi na svetu g..na (osim onog ko izgovara to, jelte, on je svetac...) i kako je najbolje biti sam ili što biti češće sam. Ali na duge staze se oseti i vidi ko se izlaže ljudima i interakcijama, pa i svojoj okolini (gradu, prevozu, spoljašnjosti generalno) a ko čami po ceo dan kod kuće iza ekrana pa posle uveče kao traži povoda da izađe jer mu fali i jer mu je monotono da pilji u isti prizor non stop.

Takođe sa radom od kuće, pogotovu kad nema fiksnih radnih sati, posao od 6 ili 8 sati se otegne na 12.

Znam ljude koji deset godina rade od kuće, za strance na drugom kraju sveta, i baš se to dešava. Kad god ih čovek zove, u koje god doba dana, koji god dan, uvek su u poslu. Jer ne završe sve na vreme nego razvuku posao na ceo dan. I onda dođe jedan dan nedeljno kad im prekipi sve pa pitaju po grupama "eee, ko hoće sutra da se pentra na Staru planinu?" Mi svi u fazonu oćemo evo sve trčimo, nem' pametnija posla nakon 40 sati rada napolju i sa ljudima, i još 10 sati bačenih na putovanja, nego da idem da se verem po planini... 😆🙄 Ispravka - da ustanem u zoru, pa da putujem 4 sata, pa da se verem, pa da se vraćam nazad 4 sata. 😆 I onda preksutra opet nazad na posao. Oće to...

Konstantan rad od kuće nije za svakoga. Niti je svako ko voli da radi od kuće u nekoj harmoniji i skladu (naprotiv, ne znam nijednog takvog) niti je svako ko voli da ide na posao u nekom disbalansu i begu od doma. Ljudi su socijalna i praktična bića, i čak i rad u kancelariji kao oblik sa najmanje rada i dinamike, je opet normalnije i prirodnije okruženje za ljudski mozak nego rad iz svoje dnevne ili spavaće sobe.

S druge strane, hibridni model je sasvim ok i mislim da većini prija menjanje i "šaranje". Naravno, zavisi i od prirode posla, jer neki poslovi i ne mogu da se rade od kuće.
Slazemo se.

Na kraju se svodi da nekima to odgovara, a nekima ne.

Mene smaraju kolege koje hoce da caskaju, koji idu na pauzu pa se uvrede sto ti neces jer ti se u tom trenutku apsolutno ne slusaju gluposti za koje znam da ce biti izgovorene. Ta neka mantra da ti je posao porodica, da treba da budes super sa svima, to je po meni glupost.

Shvatam ja da je lepo siriti socijalne kontakte, ali sta je problem sa time sto ja ne zelim sa svakim da provodim vreme, da slusam uvek iste price koje me apsolutno ne zanimaju. To ne znaci da sam asocijalan nego bih rekao da znam da cenim svoje vreme i da bih to vreme na pauzi iskoristio mnogo bolje na svoj nacin sa ljudima koje ja hocu.

Opet je to ona neka sira prica da vlasti i gazdama odgovaraju upravo takvi ljudi koji ce da zamene svoju pravu porodicu i prijatelje sa poslom.

Jbg, svako trazi firmu koja njemu odgovara, a na srecu barem sada imamo mnogo vise prilika za zaposljavanje nego 90-ih.
 
Koliko znam, a izgleda da znam jer sam IT, mnoge firme su počele da "teraju" zaposlene da se vrate u kancelariju. Eventualno neki hibrid (2 dana od kuće, 3 dana iz kanca), ali sve te firme moraju da imaju sto, stolicu i monitore (plus neki hub) za svakog zaposlenog.
Ne znam, moj utisak je da je taj nalet vraćanja u kancelariju splasnuo i dosta zamro. Mnogi koji su "morali" da idu svaki dan su ponovo 2-3 dana kod kuće, gde je bilo 3 dana se svelo na jedan. Uglavnom neformalno i ne gnjave se ljudi ako sve ide kako treba. Tu i tamo ako zagusti se pritegne.

Ja sam preko 15 godina u najmanje hibridnom, 7-8 godina fully remote. I kada sam išao u kancelariju, najteži do posla sam uvek radio od kuće. Niti mi odgovaraju radni sati, niti mi odgovara sredina gde svako može da upadne i pita šta hoće, niti mi odgovara sedeći položaj za stolom.
Što se socijalizacije tiče, kada je kancelarija bila u centru, jeste mi bilo bolje da idem, mada samo i tada imali tuš i sprave za vežbanje, kao i prostor za opuštanje (pa je opet delom vuklo na kućnu atmosferu).
Kada se izmestilo na periferiju / obode NBGa, to mi je totalno upropastilo život (tada sam i prestao da idem). Otići do posla, pa posle kući je obično značilo da sam previše umoran za neku ponovnu interakciju ili izlazak (ovde mislim i kafe, večere, šetnje, ne klubove). U jednom periodu sam iz tog kućnog rada imao mnogo više uživo druženja sa istim tim ljudima koje bih gledao u kancelariji, nađemo se posle radnog vremena.
 
Sve to stoji i na kraju se svodi na to da ne postoji isto rešenje i za juniore i za seniore i za one sa porodicom, sa decom, bez njih i za socijalne i za asocijalne. Jednostavno gazda mora to da oseti i da prilagodi sistem gde će svi dobiti nešto pozitivno, a i nešto negativno jer je nemoguće svima udovoljiti.
 
mene kod remote-a, najvise smara, sto na kraju sada gajbi moram da planiram jos jednu sobu/kutak za poso. taj deo mi se ne svidja uopste, ne zelim posao u kuci.
 
ne zelim posao u kuci.
Кључна реченица. Једино више корпоративно од рада у канцеларији је рад канцеларијског посла у сопственом дому.

Они који га практикују мисле да је обрнуто али није. То тврдим као неко ко је имао увид у документацију којом је дефинисан дизајн и концепт савременог пословног простора корпорације која га је практично измислила.

Укратко, три деценије су покушавали радницима да репликују кућни амбијент а онда су запослени то урадили "својевољно" за корпорације и о свом трошку и још све срећни и у трипу да су слободнији.

Чист матрикс.
 
Кључна реченица. Једино више корпоративно од рада у канцеларији је рад канцеларијског посла у сопственом дому.

Они који га практикују мисле да је обрнуто али није. То тврдим као неко ко је имао увид у документацију којом је дефинисан дизајн и концепт савременог пословног простора корпрације која га је практично измислила.

Укратко, три деценије су покушавали радницима да репликују кућни амбијент а онда су запослени то урадили "својевољно" за корпорације и о свом трошку и још све срећни и у трипу да су слободнији.
Po meni je najbolji odnos 2+3 ili 3+2, neki hibrid, ja sam vec dugi niz godina iskljucivo remote i onda gde god radis kuci posao ti je uvek tu, tu sobu skroz povezujem sa poslom.
Secam se i perioda pre toga, iskreno mislim da je najbolje 2+3 bas zato, ima se ljudski kontakt ali i usporava ta asimilacija kuce i posla
 
onda gde god radis kuci posao ti je uvek tu, tu sobu skroz povezujem sa poslom.
Ovo mi baš dosta ljudi kaže, do ja baš nemam taj osećaj, kao ni onaj da je bitno da odvojiš sobu “samo za posao” i kao zatvoriš vrata posle posla.
Možda zato što više od pola vremena radim na yoga matu, ili zato što su mi ćale i deda imali radnu sobu / kutak koji je služio i za poslovne i za “domaće” stvari (računi, pisma, nekad i čitanje novina). Nekako mi je dom bez toga nepotpun…
 
Vraćaju ljude u kancelarije zato što su počeli da mere svaki dinar koji daju. Tako su krenuli i da mere troškove poslovnog prostora koji plaćaju a mahom stoji prazan. Normalno da čim su brojke pokazale lošije poslovanje, neko se uhvatio stavke "poslovni prostor" i pitao zašto mi u Beogradu plaćamo toliko i toliko a radnici ne dolaze u kancelarije? S obzirom da su najmovi dugoročni, rešenje je pravdanje troška tako što vratiš ljude u kancelariju.
 
Fleksibilnost radnog vremena i uslova (četvorodnevna radna nedelja, klizno radni vreme, hibridni model mesta rada, itd...) je ono što bi čovek očekivao da je sledeći evolutivni korak u 21. veku sa napretkom tehnologije i rastom svesti o ljudskim pravima i potrebama.

Ali nažalost pošto su na svim nivoima na upravljačkim mestima psihopate i bitange (od šefa, preko direktora, vlasnika, ministara, vlade pa sve do međunarodnih entiteta i korporacija), ne samo da je to i dalje misaona imenica u mnogim delovima sveta nego što tehnologija više napreduje, to se više ljudi dr..ju da provode još više vremena na poslu.

Mislim da će se u nekim zemljama reformisati modeli rada, ima nade za to, jer vide i po eksperimentima i probama da je šargarepa bolja od štapa. Poljska npr ima sve više radnih mesta sa skraćenim radnim vremenom a beleži rekordnu produktivnost. Ali Srbija će sigurno ostati u onom klubu debila i mračnjaka gde će i dalje sve da se radi i rezonuje isto kao pre 100 godina. Ameri isto, pošto su i oni robovi pohlepe i ograničenih psihopata.
 
Fleksibilnost radnog vremena i uslova (četvorodnevna radna nedelja, klizno radni vreme, hibridni model mesta rada, itd...) je ono što bi čovek očekivao da je sledeći evolutivni korak u 21. veku sa napretkom tehnologije i rastom svesti o ljudskim pravima i potrebama.
Ovo brate, evo ja radim IT posao 2 nedelje od kuće, nedelja u kancu, ubija me striktno radno vreme od 9-17h, milion puta mi se za ovih godinu dana koliko radim desilo da izlazimo na stotu pauzu, a da posao ne trpi, ali ne može druže kući, radno vreme je do 17h.

Pa majku mu, ako sam završio obaveze, pusti me kući, a ne da blenem u plafon. Dobio sam sad ponudu od nove firme, verovatno ću i pristati, full remote I fleksibilno radno vreme. Baš me zanima koliko će to zaista biti fleksibilno, jer sam svašta video pod to "fleksibilno", kažu fleksibilno, a u realnosti, to ti te da možeš da kreneš umesto u 9h u 9:30.

Sve što želim od idealnog posla je da mogu lepo da ustanem ujutro u 7h, odradim posao do 15h i da mi ostane nešto dana za slobodne aktivnosti.
 
„Ministar spoljnih poslova je naznačio da Srbija ove godine planira da izda 100.000 radnih dozvola, a Gana je izrazila interesovanje da to u potpunosti iskoristi, kako bismo mogli da imamo hiljade naših mladih ljudi koji rade u Srbiji", dodao je on.

Dodao je da Gana želi da bude druga afrička zemlja, posle Egipta, koja će formalizovati sporazum o mobilnosti radne snage sa Srbijom.

Očekuje se da će Sporazum o mobilnosti radne snage obuhvatiti sektore kao što su građevinarstvo, zdravstvo, IKT, poljoprivreda i usluge, industrije kojima je sve potrebnija mlada, energična i kvalifikovana radna snaga u Srbiji i okolnom regionu.

 
Vrh