U doba uspona neoliberalizma, tokom devedesetih besa postalo moderno da se pisu naucni radovi koji opravdavaju pohlepu, kompeticiju itd. Prvi neoliberali bili su obrazovani ljudi sa dobrimplatama i svidjalo im se da cak i nauka opravdava to sto su oni na vrhu drustvene lestvice, a neki drugi nisu.
Jos ako su bili na univerzitetskim sinekurama, bili su bas sigurni da su oni alfa muzjaci.
Tako je nastao niz radova, od obih vezanih za teoriju igara, do onih koji su trebali da objacne da je za sve najbolji trzisni pristup i kompeticija, cak iako se radi o pronalazenju tesko dostupnih resursa - mesta u pabu u blizini
Univerziteta.
Drugi radovi su trebali da prikazu kako su najatraktivniji muzjaci oni koji nauce da "odloze zadovoljstvo" (recimo oni koji su dali prioritet mukotrpnom polaganju ispita) sto je jedan od vaznih protestantskih ideala, a znamo da su protestanti trzisno najpametniji, i da je Maks Veber bio veliki ucitelj, cak i huljama.
Bilo je i radova koji su tezili da ljude prikazu kao stoku, za koju nema pomoci, kao npr ovde. Ovo je prica o alznoj referenci i iskrivljavanju rezultata stvarnog naucnog rada o ponasanju.
Did you think the Five Monkeys Experiment revealed some great psychological truth? You were right: people don't check sources and will believe anything.
www.throwcase.com
Nakon kraha neoliberalizma 2008. i teznje da se rezultati pohlepe koji su postali gubici sada socijalizuju, pojavili su se autori koji su prikazali pravu istinu.
Hurling our financial markets through tempests of speculation, driving our businesses into practices of simultaneous austerity (for those on the bottom) and lavish expenditure (for those on the top), and flying high as a banner for outspoken bankers, brokers, and politicians alike has been a...
press.uchicago.edu