Šta je novo?

Relax diskusije

Mom đedu su uzeli kuće, imanje, trgovine, njegov otac (moj prađed) je bio jako uspešan trgovac, a Tito im je sve uzeo. Moj otac i stričevi nikad nisu bili članovi partije i zbog toga su bili šikanirani. Branili su im da idu u crkvu, da slave slavu... meni je to dovoljno da mi bude jasno kakvo je to vreme bilo. Što bi čitao stvari koje su pisali komunisti i socijalisti. Meni je dovoljno da znam šta je moja porodica preživala i koliko je bila šikanirana, da bi mi bilo potpuno jasno kakvo je to vreme bilo.
Zaista nije u negativnom kontestu, ali iskreno me zanima:
Kako takav sloj drustva, koji je imao nesto, (ima preduzetnicke krvi/kolko tolko je sposoban - zavrsi da zivi na Karaburmi? Posebno u ono vreme kada je to bio 1/1 radnicki kraj gde se dele stanovi.
 
Nisu im sigurno branili da idu u crkvu i da slave slavu, jer, prosto, to nije bilo zabranjeno, posebno nekom ko nije bio član partije.
Oво већ није истина. Добијали су се откази на пример у просвети ако се знало да идеш у цркву. Такође су се добијали откази и ако певаш српске родољубиве песме из првог светског рата на приредби. И за један и за други случај знам из школе у Панчеву где ми је мајка радила. Тек 80их је та стега власти попустила. Најгоре је било у време људи који су себе називали “либерали” (Латинка Перовић и Марко Никезић).
 
Mom đedu su uzeli kuće, imanje, trgovine, njegov otac (moj prađed) je bio jako uspešan trgovac, a Tito im je sve uzeo. Moj otac i stričevi nikad nisu bili članovi partije i zbog toga su bili šikanirani. Branili su im da idu u crkvu, da slave slavu... meni je to dovoljno da mi bude jasno kakvo je to vreme bilo. Što bi čitao stvari koje su pisali komunisti i socijalisti. Meni je dovoljno da znam šta je moja porodica preživala i koliko je bila šikanirana, da bi mi bilo potpuno jasno kakvo je to vreme bilo.
Nismo se razumeli, Dejane. Ja te ne pozivam da voliš komuniste ili komunizam. Ja te samo pozivam da shvatiš da znanje nije isto kao ono što si mogao čuti u četiri zida svoje porodične kuće. Svet je pun čudesnih i beskrajno zanimljivih stvari i živimo u jedinstvenom vremenu u kome je pristup znanju, drugim iskustvima, drugim perspektivama, lakši nego ikada u istoriji.
 
Sve je lako proverljivo, jer je dosta porodica pretrpelo komunistički zulum u tim prvim godinama od '45 do '50.
Uključujući i moju porodicu koja je izgubila doslovno sve što je stekla u domenu trgovine i nikada se više nije oporavila. Moj prađed je bio prva generacija učenika Železničke škole u Beogradu, jedan od najobrazovanijih u zemlji, ali su ga zbog podrške Kralju šutnuli u Bosansku vukoje*******inu po kazni.

Radio sam seminarski na ovu temu uz odličnu literaturu, koju valja pročitati;
Nataša Milićević " Jugoslovenska vlast i srpsko građanstvo 1944 - 1950"
Dragiša Božić "Crveni metak"
Srđan Cvetković "Između Srpa i Čekića (respresija u Srbiji 1944-1953)"

Znanje leži u knjigama, bilo i neponovilo se.
 
Отац моје супруге је после успрешно завршеног градилишта са колегама у једној кафани у Црној Гори отпевао "Тамо далеко". Пандур који је седео са њима их пријави, а таст преузме кривицу на себе, типа само он је певао. По хитном поступку осуђен па је 6 месеци провео у специјалном каменолому, где је повредио ногу, због чега ће само седам година касније да напусти овај свет у својој 44 години. Радња се дешава 1980
 
Ko zna koliko ima takvih sličnih priča a da ne znamo. Zaista žalosno.
Stradali ljudi bez veze zbog nametnute ideologije.
 
Отац моје супруге је после успрешно завршеног градилишта са колегама у једној кафани у Црној Гори отпевао "Тамо далеко". Пандур који је седео са њима их пријави, а таст преузме кривицу на себе, типа само он је певао. По хитном поступку осуђен па је 6 месеци провео у специјалном каменолому, где је повредио ногу, због чега ће само седам година касније да напусти овај свет у својој 44 години. Радња се дешава 1980
Ne ponovilo se. Najgore moguće vreme. Kada slušam đeda i stričeve (moj otac je najmlađi od njih, 10 godina razlika između mog oca i prvog sledećeg strica) jeza me hvata kakvo je to bilo društvo tada.

Onima koji su bili na dnu a kojima je Tito (tj. sistem) poklonio stanove i oni koji su bili zaštićeni podstanari i koji su se okoristili o komuniste jasno mi je da se tog vremena sećaju sa setom.

Pa evo npr. familija od moje ribe - oni su dobili dosta benefita od komunizma, dede, babe, bili zaštićeni podstanari 60ih, a 70ih izgradili kuću... jasno je meni zašto se oni neprijatno osećaju kada pričam loše o komunizmu pred njima i jasno mi je zašto njeni baba i deda kažu "e kakvo je vreme tada bilo". Ali njima za razliku od mog đeda niko ništa nije uzeo, nego im je dato to što su od mog đeda i sličnih uzeli pa im je zato bilo lepo
Zaista nije u negativnom kontestu, ali iskreno me zanima:
Kako takav sloj drustva, koji je imao nesto, (ima preduzetnicke krvi/kolko tolko je sposoban - zavrsi da zivi na Karaburmi? Posebno u ono vreme kada je to bio 1/1 radnicki kraj gde se dele stanovi.
Nažalost moji nisu imali prilike da se u doba komunizma bave preduzetništvom, đedu i prađedu su sve uzeli, moji roditelji su radili u državnom firmama, i nisu imali prilike da biraju 80ih gde će živeti.

Mislim jasno ti je da preduzetnici nisu mogli da budu u Titovom režimu da kada su im sve uzeli i da posle toga nisu mogli da stvaraju kao pre Tita.
 
Oduzimanje privatne imovine koja je naknadno postala plen boraca i clanova partije. 700000 hektara poljoprivrednog zemljista su samo oteli na teritoriji Vojvodine. Zlo vece od trenutne garniture.
 
Takodje moze da se podvuce paralela sa npr Koletovim ili Miskovicevim potomcima koji ce hipoteticki u nekom trenutku reci kako je moj deda ili pradeda vredno stekao a neki zlocinci mu sve to oteli.
 
Takodje moze da se podvuce paralela sa npr Koletovim ili Miskovicevim potomcima koji ce hipoteticki u nekom trenutku reci kako je moj deda ili pradeda vredno stekao a neki zlocinci mu sve to oteli.
To se neće desiti, osim ako sami ne spucaju to što su stekli, tj. sami unište svoj biznis.

To je onda potpuno druga priča od nacionalizacije privatne imovine.
 
Kako smo dosli do tvrdnje da su vlasnici zanatskih radnji, seljaci, stanovnici kuca i zemljista na "pogresnim" lokacijama -> BNV", ... = Kole i Miskovic?
 
Ako bi bio ljubazan da detaljnije objasnis kako je to potpuno drugacije?
Mislio sam na razdoblje od 1946 i ovo u koje sam ubacio Koleta i Miskovica.
Ne znam da li je došlo do nesporazuma, ja sam te razumeo da aludiraš na to da će se jednog dana desiti nacionalizacija Delta holdinga i MK komerca, pa da će tada njihovi unuci i paraunuci reći to što si napisao.

A ja sam napisao da se nacionalizacija ponovo neće desiti, a čak i ako bi tako nešto bilo izgledno, za razliku od 1946, sada se biznisi lako izmeštaju u neki ddugu zemlju, tako da bi kapital većim delom bio sačuvan u slučaju ponavljanja 1946e, za šta svakako mislim da je na granici nemogućeg koja god garnitura da bude na vlasti ikada.

A napisao sam da bi sasvim druga bila priča ako bi unuci i paraunuci neodgovornim poslovanjem u budućnosti upropastili biznise koje su njigovi đedovi osnovali, pa pričali kako su njihovi đedovi stekli a oni nemaju.

I da dodam još jednu bitnu štetu koju su komunisti naneli, a to je mentalitet prosečnosti i mantra kako ne treba da budeš uspešan i da se ističeš, pa i sada u 2024. godini, 33 godine posle raspada SFRJ i gašenja komunizma mi i dalje imamo nezanemarljiv broj ljudi koji ima usađene vrednosti kao što su:

- da se ne treba izdvajati, štrčati
- da samo lopovi imaju pare
- da je jedino pravedno da je društvo besklasno (da smo svi isti bez obzira na sposobnosti)
- da se lična odgovornost ne preuzima nikad
- da sve (zaposlenje, stan, i ostalo) država treba da obezbedi

I tako dalje, i tako bliže. Ima još jako mnogo usađenih vrednosti iz komunističkog perioda koje se prenose (nažalost uspešno) sa kolena na koleno, eto već 33 godine i verovatno će istim vrednostima biti izloženi i naši naslednici.

Prosto ne mogu da sagledam koja je gora posledica komunizma - da li to što su oteli od uspešnih i podelili ostalima, i ugasili privatnu inicijativu i preduzetništvo, ili to što je u tom periodu velikoj većini usađena ta mantra, taj vrednosni sistem, koji se opire bilo kakvom isticanju, napredovanju, sa potpunim izostankom lične odgovornosti
 
Отац моје супруге је после успрешно завршеног градилишта са колегама у једној кафани у Црној Гори отпевао "Тамо далеко". Пандур који је седео са њима их пријави, а таст преузме кривицу на себе, типа само он је певао. По хитном поступку осуђен па је 6 месеци провео у специјалном каменолому, где је повредио ногу, због чега ће само седам година касније да напусти овај свет у својој 44 години. Радња се дешава 1980
Црна Гора се посебно истакла по репресијама.

Изврстан филм Живка Николића У име народа то приказује:

 
Vrh