jovanovm
Advanced
Pošto me interesuje egzotična flora u Beogradu i okruženju (a i čekam sladak kupus da bude gotov, njam njam), rekoh da otvorim novu temu. Na forumu palmapedia.com (izvinite modovi ako reklamiram, ali valjda nam oni nisu konkurenti
), korisnik Sedum je postabio interesantan post koji se tiče Hrvatske, ali mislim da bi imao veze i sa Srbijom i Beogradom posebno. Tiče se klimatskih promena i širenja mediteranskih vrsta dalje u kontinentalno zaleđe Balkana...
Mislim da ga svi viđamo vrlo često po gradu i okolini.
Inače, mene je uvek zanimalo zbog čega je Beograd (i uopšte neplaninski delovi Balkanskog poluostrva) klasifikovan u centralno-evropsku kontinentalnu klimu, a ne u mediteransku kontinentalnu klimu. Po svim karakteristikama, više pripadamo ovoj drugoj grupi (kao unutrašnjost Španije i Turske). Kao primer ću vam pokazati tabelu temperaturnih podataka za Ankaru i uporediti je sa Beogradom:
Kao što vidite, oni imaju malo hladnije zime i malo toplija leta, što je "kontinentalnija" karakteristika klime, a opet su klasifikacije drugačije.
Naravno, imam svoje teorije o tome da su takve klasifikacije povezane sa političko-društvenim ambicijama ranih klimatologa (pa i botaničara, npr. Pančića) da svrstaju Srbiju među svoje civilizacijske (i decidno evropske uzore). No, to je za neki drugi projekat u budućnosti.
Uskoro ću postaviti i primere mediteranskih biljaka koje su se odomaćile na prostoru Beograda (očigledni primeri su smokva i nar), kao i ideje šta bismo još mogli lepo dodati gradu i okolini...
Inače, ovaj crni jasen (Fraxinus ornus) izgleda ovako:Sada ukratko o najnovijim fitoklimatskim promjenama samonikle vegetacije koja na našim terenima već vidno postaje sve sličnija onoj iz prapovijesnog kseroterma: iako se (bar zasad) tu još ne proširuju palme - ali se odnedavna proširila iz Jadrana na sjever južna mediteranska vegetacija gdje je prije nije bilo. Tekstovni popisi samoniklog bilja kod nas postoje već nekih 2 stoljeća, a slikovni prikazi na kartama od početka 20. stoljeća i na njima osim dopune lokalnih detalja, nije bilo bitnih promjena u rasporedu divljeg drveća i grmlja sve do prošlih sedamdesetih godina.
Zatim kroz osamdesete i devedesete godine do danas, širom srednje Hrvatske i zapadne Bosne šume se ubrzano mijenjaju i na prostranim terenima nastaje 'botanički kaos'. Ranije sve donedavno je južna mediteranska vegetacija prirodno rasla uz Jadran na primorju do gorske barijere Dinarida, a od Gorskog Kotara, Like i Bosne na sjever je dotad normalno raslo u zaledju otpornije kontinentalno drveće i grmlje kao i širom cijele srednje Europe. Medjutim, od osamdesetih ta divlja kontinentalna vegetacija u zaledju ubrzano nestaje najprije iz toplo-sunčanih južnih padina, pa od devedesetih do danas i iz prosječnih ravnih položaja, tako da je sad u srednjoj Hrvatskoj i zapadnoj Bosni (Pounje, Kordun, sliv Kupe itd.) donedavna kopnena vegetacija već pretežno ograničena na svježije sjeverne padine, više gorske terene i vlažnija močvarna tla u nizinama.
Na ispražnjene pretoplo-suhe položaje iz Jadrana se u kopneno zaledje sada sve brže proširuje primorska (submediteranska) vegetacija slična kao na gornjem Jadranu i dalmatinskom kopnu, a ta ubrzana "invazija mediteranaca" kroz proteklih tridesetak godina kod nas ima prosječno godišnju brzinu oko 3,2 km (3200 m) od jugozapada na sjeveroistok. Otada su kroz niže medjuplaninske doline Like i Gorskog Kotara mnoge južne vrste već masovno 'umarširale' do Bihaća, Slunja, Zvečaja i Tounja, a poneki najbrži i najagresivniji "južnjaci" dosegli su čak do Ogulina, Duge Rese, Dvora na Uni i Čučerja kod Zagreba. Zato je uz sadašnji trend, tek pitanje vremena kada će ti samonikli južnjaci potisnuti (oko 2.040 ?) staru kontinentalnu vegetaciju na sjeveru sve do Drave. Danas je već samoniklo drveće i grmlje Korduna i srednjeg Pounja podjednako kao u srednjoj Istri i Dalmatinskoj Zagori, a ono najizrazitije uz gornju Unu (Bihać-Srb) i dolini Tounjčice (Tounj-Primišlje) više nema veze s kontinentom i sličnije je Kvarneru kao u Vinodolu, na Krku i sjevernom Cresu. Dakako da su sve to nova prikladna staništa za južne egzote i palme.
Sada par konkretnih primjera: Najagresivniji i 'najbezobrazniji' mediteranski južnjak u klimatskoj invaziji kroz Hrvatsku i Bosnu, dosad je medju drvećem crni jasen (Fraxinus ornus) koji je raširen na većini otoka i duž cijelog primorja od Savudrije do Bojane. U kopnenom zaledju iza Dinarskog gorja, donedavna je rastao tek kao rijetko kržljavo stabalce (zaostao iz kseroterma ?) na tridesetak mjesta pod toplim južnim stijenama Zagorja i Kordunskih kanjona, ali danas već suvereno i bujno raste po najvećem dijelu Hrvatske (i Bosne) pa ga nema još samo u Medjimurju, Podravini i višim brdima Gorskog Kotara. Npr. kod Zagreba oko Čučerja od Lipe do Kašine, crni jasen već masovno prekriva prostor oko 9 kv.km. Njegovo brzo i nezadrživo širenje je sad već slično poput korovnog pajasena (Ailanthus). Na cijelom tom prostranstvu crnog jasena je i novo potencijalno stanište za Tr. fortunei bar uz zimsku zaštitu.
Drugi slični južnjaci uz nešto sporije širenje kroz naše zaledje su još npr. medunac (Quercus pubescens), crnograb (Ostrya carpinifolia), rašeljka (Cerasus mahaleb) i ine slične, koji su do danas već masovno prošireni diljem Pounja, Korduna, Žumberka i istočne Medvednice oko Čučerja - tj. na područjima gdje i lokalne mjerne postaje zadnjih desetljeća takodjer pokazuju mediteranski ljetni minimum oborina uz sve češće i duže puhanje toplosuhog južnog Fena u hladnije doba godine. Na tim novim toplim područjima kopnenog zaledja su sigurna staništa za vanjski rast Tr. fortunei, a uz dovoljnu zaštitu možda i za neke druge otporne palme. Prema tomu, novije klimatske promjene kod nas mogu biti korisne za vanjski uzgoj palmi i sličnih južnih egzota na područjima gdje to donedavna nije bilo moguće.

Mislim da ga svi viđamo vrlo često po gradu i okolini.
Inače, mene je uvek zanimalo zbog čega je Beograd (i uopšte neplaninski delovi Balkanskog poluostrva) klasifikovan u centralno-evropsku kontinentalnu klimu, a ne u mediteransku kontinentalnu klimu. Po svim karakteristikama, više pripadamo ovoj drugoj grupi (kao unutrašnjost Španije i Turske). Kao primer ću vam pokazati tabelu temperaturnih podataka za Ankaru i uporediti je sa Beogradom:


Kao što vidite, oni imaju malo hladnije zime i malo toplija leta, što je "kontinentalnija" karakteristika klime, a opet su klasifikacije drugačije.
Naravno, imam svoje teorije o tome da su takve klasifikacije povezane sa političko-društvenim ambicijama ranih klimatologa (pa i botaničara, npr. Pančića) da svrstaju Srbiju među svoje civilizacijske (i decidno evropske uzore). No, to je za neki drugi projekat u budućnosti.
Uskoro ću postaviti i primere mediteranskih biljaka koje su se odomaćile na prostoru Beograda (očigledni primeri su smokva i nar), kao i ideje šta bismo još mogli lepo dodati gradu i okolini...