Šta je novo?

Izgradnja religioznih objekata

Arhitektura i esteika verskih objekata kod nas je inace na jako niskom nivou. Svaka verska zajednica se zadrto drzi nekih sebi znanih standarda. SPC redom gradi srednjevekovne manastire dok islamska zajednica pravi dzamije betonjerke koje vise lice na bunkere nego na verske objekte. Nije da imam nesto protiv Islama, ali ovako ruglo ne bih mogao da istolerisem u komsiluku.

Jedno od novopazarskih zdanja.
novi_pazar_delimedje_dzamija_delimedje_01.jpg


I cuveni manastir u bloku 26.
picture001rb6.jpg


Uz adekvatan projekat na adekvatnoj lokaciji svaka verska zajednica moze da sagradi svoj hram. U suprotom, bolje da se nista ne gradi.
 
Slazem se 100%, mislim samo treba pogledati te bele elegantne minarete uz to betonsko ruglo i shvatiti da osoba koja je to projektovala uopste nema osecaja za estetiku... o SPC se dosta i pisalo ovde, pa ne bih ni dodavao, ali moram da priznam da su im objekti bar estetski donekle prijatni...

Steva mi je pokazivao sliku neke dzamije u Kelnu, i meni je to odlicno izgledalo, mislim da je ova u pitanju:

36928-Moschee_Koeln_P_16008834294_HighRes.jpg


Po meni taj spoj moderne arhitekture i tradicionalne je super... uostalom, neko je vec postavljao slike pravoslavnih crkava iz SAD.. kako to dobro izgleda...

Ali bih se ja ipak zalagao za obnavljanje Batal-dzamije, najvise zbog toga sto je ona bila jedan veoma lep i reprezentativan kulturni spomenik, pa racunam da bismo ubili dve muve sa jednim udarcem...
 
Inače, kad smo spomenuli IZ, posle onog sramnog spaljivanja Bajrakli džamije od strane države, džamija je, jelte, renovirana. Ali kako? Pa lepo! Tako što su na prozore, umesto ranijih murala sa betonom, postavljeni drveni prozori! Malo bljak. A da ne spominjemo onu vanzemaljski veliku medresu bez dozvole koju gradi muftija Jusufspahić - UŽAS! UŽAS!
 
Da, ne moramo ulaziti u to. Ali, video sam snimke kako je država branila te večeri Američku ambasadu, a znamo šta je radila sa džamijom. Mislim da je očigledno da su dopustili da se to dogodi - postavlja se ozbiljno pitanje da li su i direktno inspirisali ljude koji su je spalili, ili se svodi "samo" na indirektno navođenje.
 
Zar nisi mislio dzamija je jel'te renovirana od strane drzave?

P.S. To ne bi bio prvi put, Aleksandar Obrenovic je zapisan kao dobrocinitelj dzamije jer je platio njenu obnovu 1893. kao poklon srpskog naroda svojim muslimanskim sunarodnicima (tad su neko kratko vreme smatrani za sunarodnike, a i tako tretirani).. Inace, ovo je jedan od retkih slucajeva u modernom dobu da je hriscanski lider dobio najvece pocasti u ukazu od strane islamskih verskih institucija...

P.P.S. Jel katolicka crkva sv. Antuna Plecnikovo delo?
 
Da, i renovirana je kasnije od s trane države - malko je diskutabilno kako, na to sam prvenstveno mislio. Ono što znam za sigurno da je različito su prozori. U džamiju sam ulazio kad sam bio vrlo mali*, pa se ne sećem da li je i kako nešto promenjeno. Takođe je par dana posle spaljivana Vučić bio u poseti muftiji i poklonio mu (u ime SRS) nekoliko računara za medresu.


* Znam da me je fasciniralo svetlo unutar džamije, kako pada i tome slično.


Mali off: Da li se zato kaže da je ubistvo Aleksandra Obrenovića zapravo prekid sa građanskom idejom Srbije, za koju se on zalagao, i prelazak u nacionalističke okvire? Ili sam ja nešto pomešao?
 
Ambassador":40uffhqv je napisao(la):
Mali off: Da li se zato kaže da je ubistvo Aleksandra Obrenovića zapravo prekid sa građanskom idejom Srbije, za koju se on zalagao, i prelazak u nacionalističke okvire? Ili sam ja nešto pomešao?
Bojim se da ni jedan srpski monarh i vladar nije ozbiljno razmisljao o pojmu gradjanstva. Ono za sta ja Obrenovicima skidam kapu, koliko god da su bili apsolutisti, primitivni i zatucani (Izuzev Mihajla), je cinjenica da su za relativno kratko vreme Srbiju odvojili od turske kasabe, stavivsi je na kartu Evrope. Civilizacijski skok koji je Srbija tada imala do danas je ostao neprevazidjen.
 
vrachar":23i4r1m9 je napisao(la):
Civilizacijski skok koji je Srbija tada imala do danas je ostao neprevazidjen.
Moram da se potpuno slozim sa ovom izjavom. Ma koliko bio kriticar modernizma i njegovih nositelja Obrenovica, nazalost, alternativa za Beograd i Srbiju je tada bila mnogo gora...
 
”Nastradao” i patrijarh
D. MATOVIĆ, 30.01.2009

reportaza-pecka.jpg

Pećka patrijaršija

STRUČNI tim Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture krajem decembra prošle godine ponovo je obišao Pećku patrijaršiju. Mišljenja stručnjaka o malterisanju i bojenju pećkih crkava su podeljena. To se vidi u njihovim pojedinačnim izveštajima koje su ”Novosti” dobile na uvid.

Arhitekta Svetlana Vukadinović i slikar konzervator mr Dragan Stanojević ističu da je radovima drastično promenjen izgled Pećke patrijaršije i trajno narušena autentičnost. Stanojević dodaje da novi izgled ne odgovara niti jednom periodu iz života Pećke patrijaršije i da je na taj način falsifikovana istorija. Istoričar umetnosti dr Svetlana Pejić smatra da je tamnocrvena boja dobro odabrana, a prezentacija različitih faza na zapadnoj fasadi priprate veoma uspela. Ipak, prema njenom mišljenju, intenziviranjem boja starih ornamenata iskoračilo se iz standardne konzervatorske prakse. Slikar konzervator mr Slobodan Stojilović nije želeo da komentariše bojenje fasada, jer ”nema dovoljno znanja za to”. On smatra da procenu treba da da komisija s viših instanci, s neutralnim članovima.

Stojilović jedini nije potpisao zajednički izveštaj koji su ”Novosti” takođe dobile na uvid. Ostali članovi stručnog tima složili su se da je radovima na crkvama u prethodne četiri godine izgled Pećke patrijaršije radikalno izmenjen. Konstatovali su da na crkvama Svetih apostola i svete Bogorodice, kao i na južnoj fasadi priprate, slikane dekoracije nisu u skladu sa ostacima originala. Takođe, oni su uočili da su na nekim mestima preslikani originalni delovi ornamentike.

- Ne postoje racionalni razlozi, kao ni zakonska osnova, kojima bi se pravdalo poveravanje poslova privatnoj firmi, na spomeniku od izuzetnog značaja, koji je i na listi svetske baštine - piše Stanojević. - Republički zavod je osposobljen i zadužen za to.

Navodi projektanata i rukovodilaca radova, da je živopis u crkvama bio teško ugrožen vlagom koja prodire kroz zidove, nisu dokazani. Ovi argumenti plasirani su kako bi se prikrio pravi cilj, a to su bili malterisanje fasada i rekonstrukcija, pošto bi takav predlog bilo nemoguće otvoreno ”progurati”.

Glavna zamerka Pejićeve jeste da je prilikom otvaranja stare bifore na severnom zidu zapadnog traveja oštećena freska s likom patrijarha Jefrema, koju je početkom 17. veka uradio Georgije Mitrofanović, najbolji slikar toga doba. Ona smatra da je time napravljen dvojaki propust - skinuta freska patrijarha Jefrema fiksirana je na mesto kojem ne pripada, a zid je nepotrebno obijen. Sa tim se slažu Vukadinovićeva i Stanojević i dodaju da je freska sad u neskladu sa okolnim živopisom i ambijentom crkve.

- Lučni otvori na južnoj strani priprate zatvoreni su komadima pleksiglasa, koji su vandalskim bušenjem kroz živopis iz 14. veka fiksirani šrafovima i metalnim držačima - piše Stanojević. - Time je, osim direktne štete, na živopisu onemogućena i poželjna ventilacija priprate, pogotovo ako se ima na umu da se u tom delu pale sveće, te se kontinuirano stvara velika količina čađi, dima i ugljen-dioksida.

Svetlana Vukadinović smatra da je obnova slikane dekoracije na fasadama morala da proistekne iz ozbiljne studije istorijskih faza gradnje i verifikacije predloženog rešenja, a ne na licu mesta prema uputstvu odgovornog projektanta i slikara konzervatora.
- Projektom nije predviđeno, a izvedeno je, malterisanje i bojenje potkrovnih venaca izrađenih od opeke ”na zub” - konstatuje ona. - Pored činjenice da je malterisanje izvedeno veoma aljkavo, nije nam poznat nijedan primer ovakve obrade, pa se nameće pitanje na osnovu kojih činjenica su izvedeni ti radovi.

Njene primedbe odnose se i na način na koji je urađena zaštita građevina od vlage.

ŽIVOPIS
ČLANOVI stručnog tima predlažu da se nastavku radova na pećkim crkvama pristupi ozbiljno i temeljno, a prioritet je obnova živopisa. Stanojević još predlaže da se pokrene pitanje stručne i finansijske odgovornosti glavnih aktera, ali i svih saučesnika u realizaciji ovog projekta. On smatra da bez jasne osude i distanciranja od ovakvog rada služba zaštite neće moći da se oporavi i da povrati ugled koji je nekada imala.

BEZ SVIH REŠENjA

STANOJEVIĆ u izveštaju tvrdi da je Gordana Marković, tadašnja direktorka Zavoda, formirala na brzinu komisiju za Pećku patrijaršiju. Prema njegovim rečima, ta komisija je bila izmanipulisana, jer joj nisu bili prezentovani svi rezultati i sva rešenja. Svoju tvrdnju potkrepljuje podatkom da se u arhivi Zavoda nalazi dokumentacija koja pokazuje da u vreme kada je prihvatila predloženo rešenje za malterisanje fasada projekat nije bio završen.
извор Новости
линк http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=136893
 
Crvena je sa razlogom tacnije purpurna carska kao i Zica ZNAK CARSKOG ODNOSNO KRALJEVSKOG DOSTOJANSTVA ONOGA KO JE KTITOR :kafa:
 
Da ali da nije malo crvenija od kraljevskog dostojanstva onako RURALNO CRVENA :lol:
 
Banović: Sve smo radili besplatno
D. B. M., 01.02.2009

ARHITEKTA Aleksandra Banović, vlasnica firme „Alboinženjering“, podnela je krivičnu prijavu protiv arheologa dr Marka Popovića, predsednika Komisije u oblasti zaštite kulturnih dobara od izuzetnog značaja i dobara srpskog porekla u inostranstvu, zbog izjava u članku „I krivično zbog Banjske“, od 17. januara u „Večernjim novostima“.

U pomenutom tekstu, u kome se govori o stanju našeg spomeničkog nasleđa, Popović je rekao da ima ozbiljnih nagoveštaja da će preduzeću „Alboinženjering“, koje je radilo projekte za obnovu srednjovekovnih crkvenih spomenika na KiM, i izvođačkoj firmi „Rade Neimar“, kao i nekim stručnjacima biti zabranjen rad na spomenicima kulture.

Aleksandra Banović podnela je prijavu, jer smatra krajnje neprimerenim da se ime „Alboinženjeringa“, dovodi u vezu sa preduzećem „Rade Neimar“. U pismu koje je dobila naša redakcija, između ostalog, navodi da je na taj način naneta šteta projektantima njene firme, koja je pre svega projektantska, pa samim tim i nije odgovorna, ukoliko su napravljene greške pri izvođenju radova na Pećkoj patrijaršiji. Prema njenom mišljenju, predsedniku Komisije smeta entuzijazam nekih ljudi i firmi da, bez novčane nadoknade, urade projekte za obnovu objekata od izuzetnog značaja.

- „Alboinženjering“ je među prvima u Srbiji dobio rešenje za izradu projekata za objekte od izuzetnog značaja od Ministarstva za kapitalne investicije. Na osnovu toga i mog dugogodišnjeg rada u oblasti zaštite kulturnih dobara, a na poziv kolega iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, izrađen je projekat zaštite Pećke patrijaršije od vlage i prezentacija fasade - piše Banovićeva i dodaje da je i projekat za Pećku patrijaršiju pre tri godine urađen besplatno, kao doprinos radu na spomenicima kulture na KiM.

Banovićeva navodi da je arhitekta Marija Jovin, koja se Pećkom patrijaršijom bavi od 1980. godine, napravila projekat na osnovu konzervatorskih uslova Zavoda i da su za to dobijene sve potrebne saglasnosti. Takođe, tvrdi da je projekat prihvatila i komisija UNESKO, a na osnovu njega dobijena su sredstva od Vlade Srbije. Nakon smene direktora Zavoda, pošto je izvedeno 90 odsto radova, počelo je njegovo osporavanje, a „Alboinženjering“ nikada nije zvanično obavešten da je nešto u njemu sporno - objašnjava Aleksndra Banović.

- Popović govori o šteti nanetoj spomenicima kulture, a ne o tome da je konzervatorskim postupkom, protiv koga je on, spasen živopis u ovim crkvama - piše Banovićeva.
- On zaboravlja, ili ne zna, da su crkve koje su zidane sigom, koja kao sunđer upija vodu bile uvek malterisane, jer je malter čuvao ono najvrednije u njima – freske.
извор Новости
линк http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=12&status=jedna&vest=137008
 
Не знам, мени је за ову тему ипак "врх брате" парохијски дом а-ла пљескавичарница-трангефрангенуворишбизњесдилерај код Храма Светог Саве. То је толико одвратно и непримерено - и то на каквом месту - да је заиста у сопственој категорији. :notok:
 
Na to ruglo ne treba trositi reci. Crkvi je odavno u ovoj zemlji sve dozvoljeno. :notok:
 
ja sam ovu pricu nekako slucajno skroz propustio. danas sam prolazio pored crkve aleksandra nevskog i POTPUNO sam zgrozen. za sve te likove od popova, vladika, do karitativnih izvodjaca i strucnjaka podesna je iskljucivo smrtna kazna. nazalost, na isti nacin isti gradski zavod za zastitu spomenika unistio je vec desetine nesekralnih fasada u Beogradu. Ako boga ima srusice im te nakaze, a ako im ne srusi dzabe su zidali.
 
^^^ Iskreno nije uopste tako strasno, ja kad sam to video pitao sam sebe - "oko toga se digla tolika halabuka"??
 
Храм граде вера и потреба
Међу најстарије београдске цркве убрајају се Николајевска и Богородичина у Земуну, Ружица и Света Петка у београдској тврђави
2n83pj7.jpg

Београд је био седиште епископа пре него што је хришћанство постало званична религија Римског царства, данас се дичимо највећом православном богомољом на Балкану, али главном граду Србије недостаје између 50 и 100 православних храмова, тврди Радомир Поповић, црквени историчар. Деведесете године прошлог века упамћене су и по масовној градњи цркава, али, судећи према броју становника и нових насеља, око 70 храмова колико сада постоји у престоници недовољан је богослужбени и молитвени простор.

– Према прорачунима, на око 6.000 становника подиже се једна црква. Каиро са 15 милиона житеља има око 500 хришћанских објеката и 3.000 џамија, док Москва има око 800 православних храмова – истиче Поповић.

Градња цркава у Београду замрла је за време турске владавине. Оним храмовима који нису претворени у џамије, барутане и тамнице забрањено је постављање звона. На богослужења вернике су сазивала дрвена клепала, а прво звоно које се огласило из порте Саборне цркве било је знак да је Србија ослобођена од Османске империје. Ниједно ново црквено звоно, међутим, није одјекнуло Београдом између Другог светског рата и осамдесетих година 20. века.

За разлику од Стефана Лазаревића, који је 1403. године „најкрасније место на свету”, Београд, посветио пресветој Богородици, пошто га је обновио после борби са Угрима, комунисти су после Другог светског рата забранили градњу сакралних објеката у биткама измученом главном граду. Уздржали су се ипак да их, као у тадашњем Совјетском Савезу, не претварају у биоскопе, пословне просторе, млекаре.

– Срби се нису досетили као римокатолици у Загребу да двособне станове претворе у богомоље. То је била масовна појава у главном граду Хрватске осамдесетих година прошлог века – наглашава Поповић.

Прва црква сазидана у Београду после Другог светског рата била је Сабор Срба светитеља на Карабурми.

– Власти су једва дозволиле њену градњу. Сећам се да су тада испред биоскопа „Славица” ђаци негодовали. Никла је на клизишту и скупљи су били шипови од цркве – објашњава Поповић.

Од тада, подигнута је готово половина цркава које данас окупљају побожне Београђане. На предлог архитеката, о изгледу будуће богомоље последњу реч даје епископ. Поповић истиче да Српска православна црква негује рашко-византијски стил у градитељству.

– Број цркава је мерило поштовања вере и побожности. Храм гради вера и потреба, тако да данас Румуни имају дрвене покретне цркве, а уласком у Eвропску унију отворили су више од 200 нових парохија. Руси бродом црквом плове Волгом и служе литургије – објашњава Поповић.

Међу најстарије београдске цркве убрајају се Николајевска и Богородичина у Земуну, Ружица и Света Петка у београдској тврђави. Највећа, Храм светог Саве на Врачару, може да прими око 12.000 верника, док упућени тврде да је црква раковичког манастира најмања у Београду. Посебно место у српској духовности заузима Саборна црква. Више пута је разарана и обнављана. У њој се брижно чувају мошти неких од најпоштованијих српских светитеља – владара, земни остаци заслужних црквених великодостојника, патријарха, митрополита и епископа, као и гробови Вука Караџића и Доситеја Обрадовића. Многи српски владари из 19. и 20. века су пре ступања на престо најпре миропомазани у овом храму, а неки су ту и крунисани. У Саборној цркви је обављен избор првог патријарха поново успостављене Српске патријаршије, као и бројних његових наследника на трону Светог Саве.

Д. Мучибабић
[објављено: 20/04/2009]
Izvor: Politika
Link: http://www.politika.rs/rubrike/Beograd/Hram-grade-vera-i-potreba.sr.html
 
Vrh