Апсолутно сам уверен да већина људи у Србији не верује у институције и демократију. Апсолутно сам уверен да један солидан део људи на протестима не верује у институције и демократију. Ајде да изузмемо демократију она није битна, ми просто нисмо у стању да развијемо систем. Зато се већина људи која жели уређену државу окреће неким другим уређеним државама за помоћ. Ту велику улогу одиграва елита у самом друштву.
Ако би целокупна елита подржала раст, развој и систем онда би народ (као и сваки други) кренуо тим путем. После 100 година би се изродило довољно људи који би тај систем поштовали и бранили. Наши богати људи су махом новац стекли махинацијама и тиме што су били блиски власти. Ретко ко је поседује икакво знање и жељу за учењем. Главни циљ је остати богат и одржати систем који те је направио богатим. Да би се изградио систем и држава ти људи морају да прихвате да дају и да уче, а не да буду робовласници.
Већина становника државе, већи део елите и 99% богатих људи у Србији не жели да уђе у ЕУ, самим тим ми у исту не можемо да уђемо. Као што сам рекао није питање само Космета које је само по себи непремостиво на том путу.
Интереси Немачке су били и јесу јаки у овом региону, то ће тако остати и у будуће. Наше је да узмемо оно што можемо за себе. А бирањем психопате као представника српског национализма дефинитивно нећемо направити државу. Можемо поновити 7000 пута да смо ми најдржавотворнији народ универзума.
Većina stanovnika, elite i 99% ne želi da uđe u EU.
Danas. 2025. godine.
2000. godine sve suprotno. Od tada ta situacija kreće da se menja i 25 godina imamo ovo što sad imamo.
A desilo se u međuvremenu. Proterivanje srba sa Kosova koje je bilo pod direktnom vojnom i administrativnom upravom Zapada.
Desila se privatizacija tako kako se desila uz direktnu podršku Zapada da se sprovede tako.
Desilo se to da na putu ka EU glavna stvar da li će ti dopustiti da napreduješ jeste da hapsiš neke ljude i činiš raznorazne ustupke.
Desilo se proglašenje nezavisnosti Kosova.
Desila se svetska kriza gde je pomoć EU izostala.
Desio se Vučić.
I sad smo u 2025.
Da li smo krivi za naše izbore? Apsolutno. Da li smo mogli bolju državu da napravimo? Apsolutno. Da li je samo do nas? Nipošto.
Ta Evropa (EU) da je bila pametna (kao što nije ni tada, ni sada oko drugih tema) bi omogućila pregovore na tehničkom nivou sve do kraja bez ikakvih uslova. Za sve zemlje na Balkanu (uključujući I Tursku). Tek po okončanju toga, kad države postanu tehnički spremne da uđu u EU, onda može da se raspravlja o političkim pitanjima.
Ali je EU odlučila da šilji onu stvar na Balkanu ispravljajući greške od ranije (makar oni to smatraju kao grešku). Oni misle da su te greške bile prebrzi prijem nekih članica (Rumunija, Bugarska, Poljska, Slovačka...) i da zemlje moraju da budu bolje pre nego što uđu u evropski vrt (ako si Norveška, Švajcarska ili Island onda si dobrodošao). Evropski političari koji su odlučili o prijemu današnjih istočnih članica nisu oni koji su kasnije kočili ostatak Balkana.
Tadašnji evropski političari su razumeli da tadašnja EU nije dovoljno velika (geografski, demografski, finansijski) da se nosi sa SAD i tada nadolazećom Kinom.
Bez današnjih istočnih članica EU bi bila patuljak na međunarodnoj sceni (veći nego što je danas).
A ko je koliko kiv i u kom %, da li više ili manje domaća vlast ili EU je potpuno nebitno. Danas u 2025. smo tu gde jesmo i treba videti kako dalje, bez ispraznih floskula I parola.