Da probam da skupim na jedno mesto argumente da je bio upotrebljen neki poseban zvučni uređaj koji je izazvao paniku.
- Zašto ne postoje zaista jasni audio snimci nekog definitivno stranog zvuka?
Zato što je po svedocima u pitanju bilo nešto nalik skoro bezobličnom šumu uz nejasni osećaj poremećaja koji se brzo približava, više osećaj nego zvuk. Audio sistem u mobilnim telefonima nije predviđen da snimi nešto što je recimo putujuća promena vazdušnog pritiska određenih karakteristika. Ako u toj mešavini svih zvukova (žamor naroda, masovno pokretanje...) postoje komponente infra zvuka (to su niske frekvencije), onda ga sprečava audio filter koji je uvek "propusnik opsega" (tj namerno filtrira sve frekvencije iznad i ispod nekih granica). To je poželjno da bi recimo šum vetra ili druge zvučne smetnje što manje smetali jasnoći snimljenog govora vlasnika telefona. Drugi razlog je AGC (automatic gain control), tj automatska regulacija pojačnja zvuka. To je deo telefona koji stalno prilagođava osetljivost mikrofona jačini zvuka pošto on može da varira u ogromnim granicama. Posledica je međutim da nagli jak zvuk aktivira AGC koji će ga skoro trenutno "iseći", tj drastično smanjiti audio pojačanje da bi se izbeglo preopterećenje sistema za snimanje zvuka, tj audio "klipovanje" (odsecanje vrhova zvuka). Ovo međutim drastično menja spektar snimljenog zvuka i totalno ga izobličava tokom čitavog perioda u kome AGC aktivno prilagođava stepen osetljivosti da bi se zaštitio. Zbog toga je čisto audio analiza snimaka krajnje komplikovana, a može biti i nemoguća, u zavisnosti od toga kako je tačno taj zvuk originalno izgledao.
- Glavni dokaz da je bilo upotrebljeno neko zvučno sredstvo su izjave svedoka. Na sudu je obično dovoljan jedan verodostojan svedok. Kad postoje dva nezavisna svedoka sa sličnim iskazom, onda se dalje maltene i ne raspravlja. Ovde postoje ne dva, ili deset, nego stotine i hiljade nepovezanih svedoka sa ISTIM iskazom. Nemoguća je masovna halucinacija koja se dešava ISTOVREMENO na toliko velikom prostoru grada, gde toliko mnogo totalno nezavisnih i po svemu krajnje fizički i iskustveno različitih svedoka daje praktično isti iskaz o nekom neobičnom zvuku. Jedino ponuđeno alternativno objašnjenje ovog masovnog fenomena je da se narod pomera samo zato što se zbog njima nepoznatog razloga pomeraju i oni oko njega, pa se sklanja da ne bi bio pregažen. Problem sa ovim objašnjenjem je međutim da je svako u Beogradu bio na toliko ogromnom broju izrazito velikih skupova da veoma dobro može da razlikuje da li se on lično pomerio zato što se osetio fizički ugrožen od osoba oko njega, u strahu da će ga ONI pregaziti, ili zbog nečeg drugog. A bukvalno SVI koji su iznosili svoja iskustva jednoglasno ponavljaju
da su se uplašili nekog NEOBIČNOG I ZASTRAŠUJUĆEG zvuka, a NE osoba oko njih. Jednostavno je nemoguće da toliki broj ljudi može da pogreši u tako trivijalnoj proceni totalno različitih uzroka sopstvenog ponašanja. Masovne zablude jesu moguće, ali ne u izboru između dva tako očigledna i tako različita objašnjenja, i to još u vrlo mirnom i tihom trenutku, bez posebno emocionalno uzbuđenog stanja koje bi izobličilo percepciju.
- Prethodno objašnjenje, da je uzrok pomeranja mase bio zvuk a ne opasnost od suseda koji trče, potvrđuju neki video snimci. Na njima se sasvim jasno vidi praktična istovremenost reakcije ozbiljne ugroženosti, na vrlo velikoj površini i kod maltene svih. Ovo ne odgovara šablonu reagovanja na udaljeni stampedo koji se približva. U takvom slučaju ljudi prvo neko kratko, ali ipak uočljivio vreme, procenju šta se čuje, zatim da li je to uopšte opasnost (ili neko slavi nekoga ko se pojavio, recimo), pa onda ako je opasnost, da li su oni lično ugoženi, pa onda biraju gde će da pobegnu, i to sa bitnim razlikama u pojedinačnim odlukama šta je za njihovu trenutnu poziciju u prostoru najbolja reakcija. Sve ovo malo traje, a zatim pokretanje mase uopšte nije tako uniformno. Na snimcima se međutim vidi nešto vrlo različito, naročito tačno u trenutku kad do njih dođe prednja ivica fronta zvučnog talasa. Zatim, takva reakcija je skoro trenutno reagovanje kao da je odmah svima bilo jasno da je to nešto opasno. Nema pauze neophodne za procenjivanje opasnosti. To nimalo ne liči na svima poznatu situaciju da prema vama neko trči, pa prvo gledate treba li se sklanjati i kuda da krenete. Zato su i ti video snimci sličnog i vremenski veoma sinhronizovanog reagovanja naroda jasan indikator da je uzrok bilo nešto što svi ZNAJU U ISTOM TRENUTKU. Nema relativno sporog ljudskog talasa koji se pomera tek kad se najbližima opasnost približi toliko da im bude vidljiva. Nego svi reaguju
odjednom i dok su još među istomišljenicima koji stoje i ne ugrožavaju ih. Jedini uzrok koje može da postigne tako široku vremensku sinhronizaciju i uniformnost šablona reagovanja je samo zvuk koji su svi u stanju da čuju u skoro isto vreme.
- Dalje, postoji niz snimaka gde se iz ponašanja mase vidi da BUKVALNO SVI smatraju da je trotoar naglo postao manje opasan od kolovoza, pa se svi sklanjaju sa njega. Što znači da masovno misle da se približva nešto što će biti locirano na kolovozu. Bez
eksternog stimulansa koji je uzrok ovako široko i naglo usvojenog mišljenja u jednom kratkom trenutku vremena, nije moguće da reakcija bude ovako uniformna. Takođe, ako ljudi misle da stampedo nailazi niz ulicu, onda ne bi bežali popreko po pravcu ulice, nego NIZ ULICU, po prvcu i smeru koji ih najbrže vodi dalje od nailazećeg stampeda. Jednostavno je nemoguće da među tolikim građanima sa ogromnim iskustavom u gužvama bukvalno svi izaberu pogrešnu strategiju spasavanja od ljudskog stampeda. To je još jedan dokaz da nisu smatrali da su ugroženi od naroda koji trči prema njima, nego od nečeg drugog. Kao što su uostalom svi i eksplicitno rekli.
Tako da ovde zaista više nema dileme da li je neki neobičan i opasan zvuk bio uzrok. Jeste.