Kad se bude pričalo o broju učesnika, uvek treba naglasiti je neko bez legalnog razloga naredio da se ukine gradski saobraćaj da bi što manje ljudi došlo. A pri tome je još i kiša padala. Pa je, ako izostavimo mlade, sigurno bilo veoma mnogo starijih koji zbog zdravlja ili kondicije nisu mogli kilometrima da pešače, ili nisu smeli da se odluče da par sati stoje mokri na kiši. Tu je već otpao vrlo veliki broj učesnika. A onda je i onima koji jesu krenuli peške, zbog jedinog preostalog mosta preko Save, putovanje trajalo između sat i po i dva sata. Pošto je rizično da bude previše ljudi na mostu, puštali su ih samo u talasima. Zato su i mnogi koji jesu krenuli zakasnili na skup. Pa onda, oni koji jesu mladi, ne boje se dugotrajne kiše, i jesu krenuli veoma rano, na kraju stigoše na desnu obalu Save samo da bi otkrili da je Slaviji postalo nemoguće prići. Takvi su obično probali zaobilazni pristup iz par okolnih ulica, na to zaobilaženje kroz ogromnu gužvu potrošili par sati, pa na kraju odustali videvši da nema smisla da dalje pokušavaju jer je već kasno i ne mogu da priđu nigde blizu. Zato smo videli da je i pre skupa znatna kolona ljudi na Brankovom mostu išla ka Novom Beogradu dok su u drugom smeru velike grupe još pristizale. I na kraju, mnogim autobuskim prevoznicima iz unutrašnjost je bilo zabranjeno da voze putnike za Beograd, takođe da bi se smanjio broj učesnika. I o tome je bilo dosta izveštaja.
Dakle, kad iz velikog broja na skupu prisutnih procenjujete stepen podrške, računajte i sve one koji su želeli ili pokušali, ali nisu MOGLI da dođu.