Naravno da ce nastaviti da radi kao sto je i do sada radio,jer je shvatio da mu ovakvi mirni protesti nece ni malo naskoditi.A mi,mi cemo se opet raspasti jer nismo uspeli ovakvu energiju kod ljudi da iznesemo kako treba.
Još jedan u nizu propalih prostesta. Žao mi je samo ljudi koji su potegli peške iz cele Srbije u nadi da će se nešto danas konačno pokrenuti, a zauzvrat su dobili besmislenu štetnjicu bez cilja i smisla, plus debilni hor i svetla na mobilnom. Znate kad će da potegnu opet?
Ovo je potpuno pogrešan stav. 5. oktobar se ne može ponoviti. Vlast je naučila lekciju i nikada više neće dozvoliti da na taj način bude smenjena. Posle deset godina vlasti sve poluge sile su čvrsto u njihovim rukama. Šta bi se postiglo time da narod SADA tobože "osvoji" neku praznu zgrada? To je glupost. Takvi "simbolični" uspesi funkcionišu samo ako i dalje postoji neka vrsta stida među vladajućom klasom, neki privid morala i etike, neko u osnovi etičko verovanje među njihovim sledbenicima da "simboli i pravedno, zakonsko ponašenje vlasti" znače bilo šta. Pa da onda, sučeni sa nasiljem naroda na ulicama, brzo odustanu i predaju se. Ali ako je cela struktura vlasti u osnovi mafijaška, ako su maltene svi na položaju tu zbog lične koristi, ako je takav sistem deset dugih godina utvrđivan da bi prodro u sve sfere društva, onda i vladaju samo mafijaški zakoni, pa to više ne funkcioniše. Njih više nije briga za privide, etiku i simbole kao što je recimo zgrada Skupštine, ili bilo koja druga vladina zgrada. To su samo zgrade i ne znače im ništa. Ako je izgube u naletu nekih napadača, osvojiće je ponovo, i baš ih briga. Zato bi se neko od takvih osoba zbog toga mnogo potresao? Bitna je samo stvarna POLITIČKA moć, ne fizička. Što znači da je svaki pokušaj nasilnog rušenja vlasti osuđen na neuspeh jer su sve poluge fizičke moći kao i elementarne organizacione prepostavke za bilo kakvo ozbiljnije i duže, organizovano i
nasilno delovanje naroda posle 5. oktobra temeljno onemogućeni. Dakle, od dva teorijski moguća načina promene autoritarne vlasti, nasiljem i internim rastakanjem strukture podrške, i dalje je moguć samo ovaj drugi. Zato je nenasilni pristup studenata jedini ispravan. Nije to slučajno izabrano. Cilj nije da se neko iz vlasti FIZIČKOM silom natera na nešto. Nego je stvar u tome da je vlast nemoguća ako se ne oslanja široku strukturu podrške. Dakle na jedan sistem poslušnika, činovnika i partijskih radnika, koji prenose i ostvaruju komande, omogućujući da vlast realno obezbedi da se stvarno odradi ono što ona naredi. I TO je jedina slaba tačka takvog dugotrajnog autoritarnog sistema. Polagano širenje podrške među narodom, sve šira vera među sledbenicima vlasti da opozicija ima veliku i sve veću podršku, samo to polako nagriza poverenje poslušnika da su se opredelili za pravu stranu. Da li imaju sigurnu budućnost ako nastave da slušaju nekog ko je postao slabija, a ne više jača strana? To je ključ svega. Jer je svaka takva, nedemokratska vlast, samo percepcija, privid, sistem
verovanja da je neko jači. Nije objekat, neko fizičko sredstvo, oruđe, nego nešto virtuelno, dakle samo priča i narativ. Ono u šta ljudi VERUJU. Masovno poverenje u čitavoj strukturi podrške autoritarnoj vlasti da je "vlast" jača od opozicije, i da je njihova lična budućnost osigurana ako nastave da je podržavaju. Kad
to počne da se rastače i nestaje, rastače se i moć takve vlasti. I to je jedini način. Polagano širenje podrške. Ne fizička sila jer je uz potpunu kontrolu medija to veoma lako okrenuti protiv onih koji imaju nasilni pristup, pa bi takvi samo završili u još goroj političkoj poziciji.