Vladivoje
Higher intermediate
Ja sam veliki ljubitelj ulične i urbane fotografije, tako da već više od 20 godina u slobodno vreme "ordiniram" sa foto-aparatom u ruci po beogradskim ulicama. S obzirom na činjenicu da i vozila javnog prevoza spadaju u uličnu i urbanu fotografiju, još od svoje 10-11 godine sam objektiv foto-aparata "okretao" u pravcu nadolazećih vozila GSP-a. Međutim, u tim prvim godinama mog bavljenja fotografijom (početak i sredina 1980-ih godina), više puta mi se dogodilo da su me verbalno (čak zamalo i fizički) napadali vozači autobusa koje sam fotkao. Nekima čak nije bilo teško da stanu i izađu iz vozila da bi se sa mnom "obračunavali" samo zato što pokušavam da ih fotkam. Zamalo da mi je nastradao foto-aparat u takvim situacijama. Takođe, i na mnogim okretnicama su često reagovali otpravnici, sa pitanjima zašto fotkam vozila (!?!?) Nekako, od tada sam izgubio volju i želju da fotkam vozila javnog prevoza. Ako nešto i fotkam, volim da ufotkam i vozača kao ključnu "komponentu" fotografije vozila. Meni lično, vozilo ne ide bez vozača, slika vozila bez vozača je za mene poluprazna, ne privlači me, ne znači mi gotovo ništa...
S obzirom na ova moja iskustva, kakva su vaša iskustva sa fotkanjem vozila javnog prevoza (?) Kao što vidite, moja nisu bila nimalo ružičasta i sada mi je nekako bezveze da to radim, jer su mi takve vrste neprijatnosti sa vozačima koje sam doživeo kao klinac ostale duboko urezane u pamćenje.
S obzirom na ova moja iskustva, kakva su vaša iskustva sa fotkanjem vozila javnog prevoza (?) Kao što vidite, moja nisu bila nimalo ružičasta i sada mi je nekako bezveze da to radim, jer su mi takve vrste neprijatnosti sa vozačima koje sam doživeo kao klinac ostale duboko urezane u pamćenje.