Značaj ptica za poljoprivredu i šumarstvo
Postavio Dejan Ilić dana septembar 2, 2011
0
Mr Savo Živković, dipl. inž. šum.
U današnjoj cjelokupnoj problematici zaštite prirode, pitanje zaštite pticaspada među najaktuelnije i najvažnije probleme
Čuvajmo ptice
Pitanje zaštite ptica postavljalo se mnogo ranije, prije više vijekova, kada su posebno kod nas, dvije osnovne grane privrede poljoprivreda i šumarstvo pretrpjele neizmjerne katastrofe najezdama štetnih insekata i glodara. Već u 13. vijeku susreću se prvi zakonski propisi koji govore o zaštiti ptica i predviđaju stroge kazne za prekršioce tih propisa. U 14. vijeku obuhvata zaštitu mnogo većeg broja raznih vrsta ptica. Jasno je da se već tada uvidjela velika korist od ptica posebno za šumarstvo i poljoprivredu. Veliki broj ptica hrani se insektima u njihovim razvojnim stadijumima (jaja, larve pa čak i lutke), a oni inače nanose velike štete šumama i poljoprivrednim usjevima. Tako su veoma korisne sve vrste sjenica, zebe, češljugari, grmuše, slavuji, crvenperke, žune, djetlići, lastavice, ševe, drozdovi, kosovi i dr, kao i neke grabljivice npr. škanjci (mišar, gaćaš, osaš) koji masovno uništavaju miševe i insekte, od njih su mnogi štetni. Neke ptice borave povremeno a neke stalno u slivu rijeke Prače.
Koliko je čovječanstvo do danas pretrpjelo gubitaka masovnim najezdama štetnih insekata i glodara može se pokazati na nekoliko drastičnih primjera. U periodu od 1929-1933. godine u četinarskim šumama Bosne osušilo se oko tri miliona najkvalitetnije drvne mase usljed gradacije potkornjaka. Od 1926-1931. godine štitasta vaš napala je u nekim krajevima bivše Jugoslavije preko 20 miliona šljivovih stabala što je izazvalo ogromnu materijalnu štetu. Razna hemijska sredstva koja su upotrebljavana nisu ni izdaleka bila tako efikasna da bi se bar donekle ublažile, a kamoli potpuno spriječile, ove kao i mnoge druge nesreće. Međutim, ptice hraneći sebe i svoj podmladak uvijek su bile aktivni pomagači čovjeku u zaštiti njegovih dobara.
Sve sitne price, naročito sjenice, kraljići, djetlići i dr. posebno su korisni zimi kada masovno uništavaju jaja i larve, odnosno lutke iz kojih bi se u proljeće razvilo bezbroj štetnih insekata. Ali, baš ove sitne ptice posebno su izložene raznim nevoljama, što je najodraženije zimi, kada masovno stradaju od studeni i gladi. S obzirom na njihovu veliku korist treba im zimi stvoriti povoljnije uslove za opstanak, a sve se može postići bez mnogo truda i materijalnih izdataka. Dovoljno je da izradimo izvjestan broj kućica (skloništa) za ptice, postavimo ih u voćnjake, parkove, gajeve i sl. Na hranilice, čija izrada iziskuje još manje sredstava treba postaviti hranu, jer će svaka mrvica i otpadak hrane, koji inače bacamo, pticama dobro doći, posebno zimi kad u slobodnoj prirodi ne mogu naći dovoljnu količinu hrane. Svake zime u svoj voćnjak u Nikolićima objesim o stablo jabuke veće komade neupotrebljive slanine koju jedu sjenice i zebe. Zadržavajući se u voćnjaku čiste stabla voćki od položenih jaja i larvi ispod kore, iz kojih će se na proljeće izleći štetni insekti. Ptice grabljivice su zbog slabe reprodukcije potpuno zakonski zaštićene, jer su korisne za poljoprivredu i šumarstvo. Sova godišnje uništi oko 3.000 miševa, orao mišar oko 10.000.
Soko vjetruška uništava miševe i druge sitne štetne glodare. Orlovi strvinari (supovi) vrše posebnu sanitarnu službu u slobodnoj prirodi uništavajući stvine domaće stoke i uginule divljači, čime ustvari sprečavaju širenje raznih zaraza. Nažalost na području naših šuma Gornje Prače ove grabljivice se već duži niz godina ne viđaju. Postoji niz faktora koji su uticali na prorijeđenost ili potpuno iščezavanje nekih ptica (orao bradan – Gapaetus barbatus L.), kao što su prije svega nestručno polaganje meja – trovanje vukova sa strihinom 60-tih godina prošlog vijeka, izvoz nekih vrsta ptica, uništavanje gnijezda, sakupljanje jaja i sl. Govoreći o momentima koji su štetno djelovali na ptičiji svijet uopšte treba istaći još jednu kod nas vrlo čestu i krajnje nekulturnu pojavu uništavanja ptica vazdušnim i malokalibarskim oružjem. Tačno je da se streljaštvo kao sport mora forsirati i razvijati kod mladih generacija, ali svakako samo na strelištima.