Niko te ne sprečava da oglasiš nekretninu I sam da je prodaješ. Samo onda moraš da je pokazuješ zaintetesovanim stranama, da komuniciras sa njima, da im pruzis uvid u papire i sve ostalo sto je relevatno za potencijalnog kupca. Za mene I ženu koji radimo, to je potpuno nemoguća misija. Radije bih angažovao nekog da se bavi tim stvarima.
Obojica ste u pravu, samo pričate o dve potpuno različite situacije.
Na tržištu gde se stan proda za 48 sati, tačno je da će tržište samo iznivelisati cenu, i da agent tu ne može da ti napravi +10% profita. Ali to ne znači da agent nema vrednost, samo da mu vrednost nije u pogađanju cene, nego u operativi.
Ako radiš puno radno vreme, živiš u stanu koji prodaješ i nemaš vremena da 20 ljudi vodiš kroz stan, proveravaš ozbiljnost kupaca, vadiš papire, pregovaraš uslove, pratiš kapare i rokove, agent ti bukvalno štedi 20 sati posla i živaca.
Za običan stan od 100–200k eur razlika u konačnoj ceni je minimalna, ali razlika u potrošenom vremenu i riziku da naletiš na neozbiljne kupce je ogromna.
Drugim rečima, kad je tržište vrelo, agent manje utiče na cenu, ali i dalje rešava logistiku. Kad je tržište hladno, agent ti zaista pravi tržište.
Dakle, nije pitanje da li agent zna nekog. Pitanje je da li ti imaš vremena i živaca da radiš posao koji je njima svakodnevica.