Ja imam svoju relativno dobro razvijenu zivotnu filozofiju - zovem je total life philosophy. Nisam jos sve detalje formulisao i stavio na papir, ali u sustini analogna je total fudbalu.Ali ako dete odraste u izobilju svega onda nije gladan nicega. Gomila drugara iz centra i tako dobrostojecih familija zavrsi na antidepresivima, skole zavrsili proforme i zbog roditelja retko ko ima stabilan posao i prihode. Uglavnom ih izdrzavaju roditelji. Dok dete koje dodje u ovaj grad zna da mora da uspe jer nema cemu da se vrati. Beograd jeste postao uzasan grad ali jedini nudi kakvu takvu perspektivu.
Kao sto u total fudbalu svaki fudbaler treba da bude sposoban da odigra vise pozicija, u mojoj total life filozofiji, svaki pojedinac mora da razvije sve svoje ljudske sposobnosti i moci da bi postao kompaktna funkcionalna jedinka. Evo neke kategorije koje treba razviti, socijalne, fizicke, mentalno-emotivne, bioloske (reprodukcija), intelektualne - tu moze da se stavi vise kategorija pa da se onda u jednom momentu specijalizuje za jednu koju izabere (ali imamo jezicke sposobnosti, matematicke, muzicke, logicko deduktivne....) itd....
Poenta da materijalno nema toliko veze sa svim tim razvojem, tj. materijalno ima smisla samo dok doprinosu razvoju tih sposobnosti - u prevodu materijalno moze da bude samo sredstvo, a ne i cilj.
Razni ti emotivni problemi ili disfunkcionalnosti nastaju kada jedna od ovih stavki nije dobro razvijena.