Jednom sam (ali bukvalno jednom) imao prilike da vidim i čujem investitora i pravom smislu. Došli ljudi, kupili parcelu, spremili novce, napravili zgradu, prošli tehnički uknjižili sve i tek onda prodavali stanove. Svaka čast, a još su i Novosađani
Ne gledam to baš tako. Ako bismo se držali logike da investitor mora imati sav novac unapred da bi bio „pravi“, onda bismo isključili čitavu grupu sposobnih i preduzimljivih ljudi koji uspevaju da kroz znanje, poverenje i viziju okupe tim, obezbede sredstva i izvedu projekte od početka do kraja. Oni ne čekaju ceo život da uštede, već znaju kako da mobilišu kapital i upravljaju rizicima – i to je suština investiranja.
Zato i postoje finansijeri koji ulažu u takve investitore – jer veruju da će posao biti kvalitetno odrađen i da će svi u lancu imati korist.
Kod kupovine stanova u izgradnji, cena je često povoljnija upravo u ranoj fazi, posebno kod investitora koji imaju kredibilitet i stalne kupce. Ti stanovi se kasnije neretko preprodaju po višim cenama.
Ali ljudi često zaborave jednu važnu stvar – fokusiraju se isključivo na cenu i lokaciju, a zanemaruju ono što je možda i važnije: ko stoji iza projekta, kako je projekat koncipiran, ko ga gradi, kojim materijalima, i kako izgleda izvođenje u praksi. A upravo tu se najčešće pojavljuju problemi – od zamene prvobitno najavljenih materijala, nepoštovanja usmenih dogovora, pa do toga da krajnji izgled objekta značajno odstupa od onoga što je prikazano na renderima.
Zato je odgovornost i na kupcima da prepoznaju ozbiljne investitore, da gledaju širu sliku i da ne upadaju u zamku najniže cene bez razumevanja šta zapravo kupuju.
Dok za ovaj tvoj primer Novosadjana Investitora, drago mi je kada vidim da ulažu u ozbiljne projekte.
Voleo bih da vidim više primera gde moji sugrađani ne ostaju samo u okviru svoje struke ili svakodnevnog posla, već da se više upuštaju u preduzetničke vode, razvijaju ideje i projekte koji prate promene na tržištu. Potrebno je malo više preduzimljivosti i hrabrosti da bi se postiglo dosta više.