Ovi aktivno prave saobraćajno ostrvo od jednog od najvažnijih parkova u zemlji, a ljudi ćute...
Taj park jeste možda jedan od važnijih u kulturnom istorijskom i estetskom smislu, ali sada tu pričati neke nebuloze kako je "saobraćajno ostrvo, okovan" za zonu širine 400 metara i više je nebuloza.
Sada, možemo maštati o nekom milionskom glavnom gradu sa jako malo ili bez automobila, samo pešaci, biciklisti, elektrotrotineti,
elektrifikovana železnica, tramvaj, metro, ali vratimo se u realnost. Taj neki recimo Amsterdam koji hoće da ukine 10.000 parking mesta u centru ima 2 obilaznice sa po minimu 3 trake po smeru, i pored jedne jako razvijene i efikasne železnice sa dva glavna železnička koridora, jedan sa 6 drugi sa 4 koloseka, metroa, tramvaja...
U Beogradu van Novog Beograda nemaš dovoljno krštenih glavnih pravaca sa bar 2+2 trake, a kamoli nešto više, a što je neki komunalno-socijalni minimum postojanja glavne drumske mreže. Ne dirajući ni kulturno-istorijski važni park, ni gradski i nacionalno važnu trasu pruge, postoji šikara između železničke i tramvajske pruge. Kako bi zauzimao malo prostora i bio efikasan, taj pravac 2+2 treba da uopšte nema kružnih tokova, što manje semafora, a tamo gde je semafor minimum po 4 trake pred zaustavnom linijom za razne pravce. Ako se baš želi neka malo slobodnija parkovska površina, može da se zatvori deo između Teodora Drajzera i Gvardijske, a sav saobraćaj preusmeri ka Topčiderskoj pozornici, i novom delu tog nekog brzog puta,
A za te koji uzurpiraju gradski i republički stratešku trasu pruge, u iole normalnim društvima postoje tri rešenja:
1) ludnica
2) dugogodišnja robija
3) javno streljanje za izdaju
Ovo treće, deluje surovo, ali ipak predstavlja jedan od modela nečega što se može nazvati državom.