Прво, не кажем да је добро.
Друго, слажемо се да се недовољно улаже у инфраструктуру и објекте јавне намене.
Треће, поента није да ли ће се градити, јер ће се градити и то је неминовност већ ГДЕ.
Из угла урбанизма, инвеститора, будућег станара или тренутног становника НБГ, да ли је логичније да се пословни или стамбено-пословни комплекс изгради иза блока 71 а депо остави и унапређује на локацији на којој се налази или обрнуто?
Upravo podvučeno. Ja sam živim u Belorusiji, društvu koje kao i Holandija, na zdrav način širi grad. Oprezni su sa krkanjem kvadrata u već izgrađenim zonama, a više vole da na ledini naprave planski novo naselje. Vrlo je česta i klasična situacija da zonu stare niske gradnje ili zaobiđu, ili poruše samo pravac za glavnu saobraćajnicu, zabranjujuči ili krajnje ogranuičavajući količinu izgrađenih kvadrata u zoni koju su preskočili. Za to vreme, na glavnom pravcu eventualno dodaju neki novi kvalitet.
Konkretno, u slučaju Bloka 66 i Savskih blokova, bolje je dodati stanove i kvadrate u blokovima 71 i 72, a pare ušteđene na negradnji depoa od nule iskoristiti za raskrsnice u dva nivoa Jurija Gagarina sa Omladinskih brigada, Gandijevom, Ivana Ribara i Novi Surčinski put + produženje tramvaja do perifernog Park&Ride. To podrazumeva punoceni LRT koji se od perifernog P&R do Bloka 42 ne zaustavlja ni na jednom semaforu, i koji se eventualno produžava do aerodroma.
Када су се између два рата јавиле прве идеје и планови за насељавање леве обале Саве најјачи разлога био је тај што је тадашњи град постао премали за све нове становнике и било га је потребно проширити.
Зашто лева обала?
Где год је требало просећи улицу, булевар, проширити постојећу улицу, формирати колико-толико смислену матрицу било је великих проблема јер је било неопходно рушење и расељавање.
Новац, негодовање, нерешени имовинско-правни односи...и предратне власти су једноставно одлучиле да то све највећим делом заобиђу и крену у планирање ширење града тамо где нема буквално ничега.
Ovo je spin i nije tačno. Upravo je ta Kraljevina Jugoslavija između dva svetska rata u vreme kada se beton mešao ručno, uradila sledeću infrastrukturu:
-1-Ka Grockoj proširila bulevar do Cvetka, lupajući udžerice uzput.
-2-Cvijićeva/Ruzveltova, do dan danas jedina denivelisana raskrsnica.
-3-Vrlo ozbiljno širenje tramvajske mreže
-4-Ka Brankovom mostu razlupali zgrade sa po 5 spratova ka novom mostu (do Drugog svetskog rata visećem).
-5-Unapred napravili do Trošarine široki bulevar.
-6-Napravili čitav sistem denivelisanih prelaza pruge: Čukarica, jedan nadvožnjak i jedan podvožnjak u Topčideru, nekoliko u zoni Luke Beograd
-7-Izgradili ili dodali koloseke mnogim prugama: pruga za Pančevo, dva koloseka do Resnika, dva koloseka od leve obale Save do Zagreba, Topčider-Požarevac, Beograd-Obrenovac sa 95% parametrima trase primenjivim i za normalan kolosek. Jedino Resnik-Vreoci nisu završili do kraja, pa je završeno odmah nakon Drugog svetskog rata.
-8- Prigradska gradnja kuća je bila sa pravom uličnom mrežom, prostorom za drvorede i bez ćorsokaka: Voždovac, Pašino brdo, Vračar, bliži delovi Zvezdare.
Ima tu još par većih projekata koje nisam pobrojao, al
i suština je da je Kraljevina Jugoslavija sa kapitalističko-privatničkim odnosima za samo 23 godine u ratom uništenoj zemlji napravila više odlučnih i suštinskih kapitalnih urbanističkih infrastrukturnih projekata nego njihovi naslednici zajedno u granicama Beograda iz 1941. Sa Izuzetkom Novog Beograda, sa boljim socijalističko/komunističkim ekonomsko/pravnim preduslovima, komunisti su uradili manje i gore!
Napredna logika je gora čak i od komunističke: unazaditi ili ostaviti istu infrastrukturu, krkati sve u što više što skupljih kvadrata. Ako deo projekta bude neka javna infrastruktura, to uradiš sa mnogo šminke, a u suštini preko polnog organa, kao nadstrešnicu u Novom Sadu.