Šta je novo?

Biciklistička i trotinet infrastruktura (staze, trake, signalizacija) i saveti za bezbednu vožnju

Na sreću nije! Vozio sam ćerkicu u njenom sedištu, pozadi i to me je spasilo jer smo išli 5 na sat, na trotoaru...original volan, bajs 2 godine i par meseci star...
 
Samo je desna strana volana počela da se savija i sreća je da nisam vozio brzo
 
Imam isti bajs, i na onom drugom redovnom servisu su mi zamenili lulu, kao krenula je da puca :D
 
Krš, već sam imao nekoliko ozbiljnih kvarova, ali je ovaj mogao da me košta glave...kupih novi volan za 1.000 dinara
 
Apropo priče o vožnji po Vračaru...idem kolovozom, vrlo retko trotoarom, jer su uski i koliko god išla sporo, dovoljno je da neko izadje iz ulaza i logično me ne očekuje, i eto bezveze situacije. Tako da sam mirnija kada idem kolovozom, a i brže je...i nemam puno, Njegoševom kad se popnem do Hrama, odatle imam stazu ka Slaviji, Nemanjina...itd. Ima staza i od Franša, ali brže mi je uz Njegoševu.
Šta sam htela da napišem...meni barem, je važnija od bici staze na Vračaru, svest vozača da postoje biciklisti...a to ne znam kako izmeniti...jer mi se dvaput desilo da samo zato što ne idem brzo i imam dobre reflekse i kočnice, da se ne zakucam u vrata od parkiranog automobila, koja vozač otvori bez da je pogledao da li neko ide 😕prvi put je sekund falio, još se vozač iznervirao. Da sam vozila metar od parkiranih kola, išla bih posred ulice i usporavala saobraćaj, ali okej, jesam delom kriva, vozila sam pola metra od njega. Baš mi nije bilo svejedno, kao što mi nije i dan danas, četvore oči otvorene...
 
...jer mi se dvaput desilo da samo zato što ne idem brzo i imam dobre reflekse i kočnice, da se ne zakucam u vrata od parkiranog automobila, koja vozač otvori bez da je pogledao da li neko ide 😕prvi put je sekund falio, još se vozač iznervirao. Da sam vozila metar od parkiranih kola, išla bih posred ulice i usporavala saobraćaj, ali okej, jesam delom kriva, vozila sam pola metra od njega. Baš mi nije bilo svejedno, kao što mi nije i dan danas, četvore oči otvorene...
Вреди прочитати овај чланак са "Половних аутомобила", савети за возаче и бициклисте.

Biciklisti – večni rat sa automobilima
Postavljeno 30.07.2022. u 11:11
Pošto su biciklisti veoma ranjiva kategorija u saobraćaju, dajemo savete i biciklistima i vozačima automobila kako da se izbegnu incidenti.
Saobraćajna kultura nam je generalno loša, bez obzira da li su u pitanju vozači automobila, motociklisti, biciklisti ili pešaci – niko nema pravo da kaže da su jedni gori od drugih.
https://www.polovniautomobili.com/auto-vesti/saveti/7424/biciklisti-vecni-rat-sa-automobilima
biciklista_otvaranje_vrata.jpg


Такође и овај чланак треба прочитати

Zašto biciklisti ne žele kacige i reflektujuće prsluke?
Postavljeno 08.06.2021. u 10:32
Prošle godine je održan okrugli sto „Bezbednost biciklista u Srbiji“ – tu se govorilo o izmenama Zakona o bezbednosti u saobraćaju, a u okviru toga i o raznim merama za poboljšanje položaja biciklista u saobraćaju.
https://www.polovniautomobili.com/a...ele-kacige-i-reflektujuce-prsluke?cache=false
biciklista_kaciga_prsluk.jpg
 
Saveti su dobri, tekst je dobro napisan. Od navedenih saveta, malo bih kritikovao savet za retrovizor. Nije loše ga imati, ail mnogo je važnije pogledati preko ramena, a to mnogi ne rade i prestrojavaju se (malo menjaju pravac kretanja) bez gledanja. Navika gledanja preko ramena je neophodna jer se koristi i u kolima, a i pešaci bi morali da usvoje tu naviku.

Prsluci - nepotrebni, ali bih strogo kontrolisao svetla u uslovima kada su OBAVEZNA. I kad smo kod svetala, kažnjavao bih trepćuća svetla, naročito jaka prednja, jer su em NEDOZVOLJENA, em iritiraju i ometaju (zaslepljuju) one koji dolaze u susret.
 
Ne znam zašto su kacige toliki problem.
Ima toliko modela, oblika, cena, da bukvalno se može naći za svačiju glavu, oblik i džep kaciga.

Ajde prsluci manje više možda su nepotrebni ali glava je samo jedna i voziti bez ikakve zaštite glave je meni nepojmljivo.

Katadiopteri na točkovima, eventualno možda još neki reflektivni element na bajsu ili odeći, poput onih traka i dovoljno je.
Nema potrebe za prslucima.

Što se tiče retrovizora slažem se sa @astrodule
Imam ga ali ipak bacam pogled preko ramena kada skrećem, i tačno je da mi je ta navika ostala iz kola ali eto i ovde je našla primenu.
 
Za početak biciklisti bi trebalo da podižu svest oko poštovanja saobraćajne signalizacije... Pri tome ne mislim na saobraćajne znakove, već semafore. Izuzetno je opasno čak i gledati kamikaze po Novom Beogradu koji seku raskrsnicu na crveno...
 
retrovizor može biti koristan jer veliki je rizik i na trenutak okretati glavu dok si na biciklu.
 
Ako ti je rizik okretati glavu na biciklu, onda ti nisi za bicikl. To mora biti navika pri svakom menjanju pravca bilo da si pešak, biciklista ili vozač motornog vozila (ili električnog)

Kacige dokazano ne utiču na manju smrtnost i teže povrede u gradskoj vožnji.

Ja lično bih uveo obavezu nošenja kacige u medjugradskoj vožnji, ali u gradu ne vidim smisao.
 
Kacige - mislim da ne treba da budu obavezne, osim možda što kaže Dule, u međugradskoj vožnji
Prsluci - ne treba da budu obavezni
Katadiopteri i reflektujuća svetla - možda da bude obavezan makar onaj crveni pozadi, a možda i oni na točkovima. Ja imam taj pozadi, čisto da budem mirniji ako ikada vozim noću po neosvetljenom. A kad dođem na neko raskršće gde vozilo može da mi priđe s boka, naravno da prvo stajem i gledam glavom, pa tek onda krećem bajsem preko raskršća

Podizanje svesti - apsolutno sam za i mislim da osnovne principe ponašanja u saobraćaju (a podsetiću da se i pešačenje vodi kao saobraćaj) treba da bude nešto što se uči i usađuje čoveku još u osnovnoj školi. Ali ne na način kako se uči u auto-školama, sa bubanjem napamet nekih znakova koji se u praksi ne postavljaju i ne praktikuju. Kao npr ovaj i još neki koji se vide samo u katalogu i nigde više. Niti drvljenjem mozga sa onim pitalicama o prednosti automobila u raskrsnici koje čak ni instruktori i Milan Vujanić ne bi umeli da reše.

To može da dođe kasnije, u auto-školi, koja ima svoje mesto i značaj da - po izboru - osposobi odraslog čoveka za upravljanje motornim vozilom u saobraćaju. Ali ono što treba da bude obavezno, i da se uči još u osnovnoj školi, jesu neki najosnovniji principa i razmišljanja u saobraćaju. I to ne bubanjem znakova i zakona napamet, nego usađivanjem elementarne saobraćajne logike još od malih nogu. Par primera:

1) Treba učiti decu da uvek budu svesna svog okruženja, i da znaju da čim izađu iz svog doma oni učestvuju u nekom saobraćaju, pa čak i pešačkom saobraćaju
2) Učiti ih da budu svesni da li nekad ometaju druge - Bilo da su u automobilu, na biciklu, ili čak i peške - da se sklone negde u stranu ako stoje na toku kretanja. U zadnje vreme je prava najezda debila koji stoje u autobusima nasred vrata i drugih koji stoje nasred uskih trotoara i uopšte ne shvataju da smetaju drugima i da treba da se sklone negde pa neka tamo ćaskaju i bleje do mile volje. Sve su to dokazi da ljudi imaju sve manje i manje svesnosti i logike u svakodnevnom funkcionisanju.
3) Dočarati deci od malih nogu šta znači inercija i masa u saobraćaju. Bilo simulatorima (evo ovde jedan snimak edukacije u nekoj školi, ali u Hrvatskoj...) bilo edukativnim video prilozima. Neki videi mogu da budu formata kao ovaj, gde se studiranjem videa jedne raskrsnice beleže i proučavaju dobre i loše prakse u realnim situacijama u realnom svetu. A mogu da budu i ovakvog formata, gde se u kontrolisanim uslovima na terenu pokazuje koliko se lako gubi kontrola nad vozilom i šta raditi i ne raditi.

Ali obavezno, ako se već nema para za mogućnosti i simulacije na terenu (bilo u vidu simulatora sudara bilo u vidu odlaska na poligon i posmatranja vozila) onda videi moraju da budu interesantni i primamljivi klincima. Ljudi moraju da razumeju, kad se radi o klincima, džaba ti video koji je pedantan i naučan za Nobelovu nagradu, ako neće privući klinca i izazvati ushićenje kod njega. Oni najbolje uče i pamte kroz stvari koje uz edukaciju bude jake pozitivne emocije.


A gde naći vremena za sve te obuke o saobraćajnom ponašanju i logici? Prosto. Šutnuti Veronauku i Građansko vaspitanje iz mlađih razreda osnovne i popuniti te slotove predmetom koji bi se bavio samo saobraćajem. Što se tiče toga koliko razreda bi trajao, ne mogu napamet da kažem, to mora neko iz Ministarstva da proračuna. A gde naći sredstva za edukaciju? Po mogućstvu, postarati se da svaki klinac makar jednom bude odveden da vidi uživo onaj simulator sudara. Ako ni to nije moguće, jednostavno skinuti neki od 34954678 edukacionih videa o saobraćaju sa Youtuba, preko nasnimiti sinhronizaciju i naraciju na srpski, i puštati deci u školama, bilo na kompjuteru bilo na projektoru.
 
Poslednja izmena:
P.S.
I naravno, da sve to bude standardizovano i propisano Ministarstvom prosvete, a ne da bude cirkus kao sa udžbenicima, da svaki sujetni pajser u svakoj školi ima svoj program, svoje gradivo, svoje udženike, svoj tempo... i ništa drugo ne priznaje. Ima da predaješ ono što ti Ministarstvo i društvo narede i iz onoga što ti propišu i standardizuju. I kraj priče.

Preko glave mi je prosvetnih jadnika koje sujeta toliko voza da svaki ima svoj Engleski jezik, svoj Srpski, svoju Matematiku, svoju Geografiju... Čibe bre.
 
Ako ti je rizik okretati glavu na biciklu, onda ti nisi za bicikl. To mora biti navika pri svakom menjanju pravca bilo da si pešak, biciklista ili vozač motornog vozila (ili električnog)

Kacige dokazano ne utiču na manju smrtnost i teže povrede u gradskoj vožnji.

Ja lično bih uveo obavezu nošenja kacige u medjugradskoj vožnji, ali u gradu ne vidim smisao.
čemu ovako oštar i vređajući komentar? Ako kažem rizik to ne mora nužno da se odnosi na nečiju sposobnost držanja ravnoteže, nego na stanje puteva i opštu saobraćajnu kulturu. Na biciklu uvek moramo biti svesno toga da smo za veliki broj drugih učesnika u saobraćaju NEVIDLJIVI, da nam neko ili nešto može izleteti i da su razne rupe, šahtovi i sl. mnogo opasnije prepreke nego sa bilo kojim drugim vozilom. A i kad usledi pad dobro je imati kacigu, to ipak ne znači da možemo da padamo kako stignemo... Okreće i ja glavu kd se uključujem ali kajnje nerado.
 
Мислим да ретровизор треба да буде део обавезне опреме кад се вози бајс ван бициклистичких стаза (а није лоше ни на стази имати преглед ста се дешава иза), код нас је таква ситуација да се не можеш ослонити на возача да ће да те испоштује као бициклисту. Са ретровизором се бар 50 метара види да ли имамо неког лудака иза себе, да ли планира да нас нормално обиђе или да нас сатера ван пута. Наравно поглед прео рамена је обавезан као и кад се скреће колима, не види се мртав угао у ретровизору.
 
Slažem se da mi biciklisti treba da imamo svest da smo nevidljivi, ali po meni je to srž problema. Šta ja imam od toga što sam svesna, ako vozač automobila nema istu tu svest i otvori vrata svom snagom bez da se okrenuo. Ja mogu do sutra da se okrećem, što i radim, i da pazim, i da se ne bahatim, dovoljno je jednom da otvori vrata u sekundi kao da je jedini na ovom svetu, da ja skrenem malo da ga izbegnem, da u istoj sekundi naidje drugi auto i ode mas u propast. Konkretno sam u onoj situaciji imala sreće što nije naišao auto iza/pored mene. Zašto se neki vozači ponašaju kao da su jedini u saobraćaju, kao da jedini imaju pravo na ulice, parking...? Zato što nikad prstom nisu mrdnuli dalje od tog automobila. Ja godinu dana vozim bajs do posla i nazad kao sredstvo prevoza, svaki dan ukupno 15km, svega sam se nagledala, po svakakvom vremenu, svašta sam doživela, ali kako ću uskoro postati i vozač automobila (mada mi po Beogradu neće služiti ni za šta), imaću SVEST da nisam jedina i svemoćna. Ne kažem da svi sada treba da sednu na bajs da bi znali kako je "sa druge strane", ali sam primetila da su pojedini vozači (ne većina svakako), zaboravili da budu i pešaci. Po meni je to veći problem nego da li treba nositi prsluk i kacigu. Želim da verujem da većina ozbiljnih biciklista će paziti na sebe i na druge, u to nažalost ne ubrajam pojedine ludake na električnim biciklima, o trotinetima da ne pričam, polude kada ih prestignem na stazi na Nbgd, pa krenu da mi vrdaju levo desno, vidim da su nesigurni kako drže onaj volan; samo se sklanjam od takvih.
Ovo sa otvaranjem vrata bez da se pogleda iza ide li neko, može da se desi i vozaču tog automobila koji ih je otvorio, mom kolegi je drugi auto odvalio ta vrata jer ih je otvorio kad je ovaj prolazio, ali okej, bolje da mu je odvalio vrata nego glavu. Ljudi ne gledaju, dekoncentrisani su, žure, rasejani, gledaju u telefone kao da im je zadnje...
 
Bolje i da ti trube što voziš dva metra od parkiranih automobila nego da strepiš da li će buda*a da otvori vrata. Mada iskusni vozači (nebitno čega) mogu da predosete kada će se vrata otvoriti, npr neposredno pre toga se parkirao ili ih prvo otvore za par cm pa ubrzo zatim skroz.
 
@tragac sorry, nisam mislio da budem grub, takav sam (direktan), bez nekih uvijanja i eufemizama i prema najbližima, a forumaše smatram najbližima.

A i nisam direktno na tebe mislio.
 
@sudija
Kolega, ne bih imao poverenja u upravljač od 1.000 din. na našem tržištu. Jeste da i ovde u Nemačkoj postoji veliki izbor onih za 10 - 15 evara, ali su ovdašnji standardi kvaliteta obavezujući. Spontano sam bacio pogled na jedan test trenutno najbolje ocenjenih upravljača, pa vidim da su cene malo jače. Na znam koliki je izbor kod nas, ali sam siguran da na tome ne treba štedeti, ili biti nonšalantan - s obzirom na užasno stanje beogradskih džada.
Ono što me užasava kod nas je vožnja bez svetala, masovna pojava. Udružene lenjost i tupoglavost. U Bg vozim uvek sa upaljenim svetlima, jednostavno - bolje si primećen od svih učesnika u saobraćaju.

Fahrradlenker Vergleich 2022
 
Kao neko ko je u danu znao da pređe 100+ km na bajsu i generalno više hiljada km godišnje, ipak moram da primetim da su biciklisti na neki način bahatiji od vozača motornih vozila po pređenom kilometru i generalno saobraćajno manje pismeni, pogotovo oni koji ne voze motorna vozila! Ima tu i jedna stvar nekog šireg poimanja sveta oko sebe, prostora, osećaja da ti sam ne kočiš celu ulicu ili ugrožavaš bezbednost!

Da, grozna nam je biciklistička infrastruktura u nekim delovima grada, ipak, nekad treba malo razmisliti, ispasti laf, pa ne ići baš u svaku ulicu iako ti zakon to dozvoljava! Dakle to kažem kao veliki ljubitelj svih dvotočkaša, biciklista koji je sam doživeo nezgodu, ne svojom krivicom i završio na operacionom stolu!

Generalno, u saobraćaju uvek treba biti posebno pažljiv prema slabijima od sebe, ali isto tako dobro pravilo za vožnju svih dvotočkaša je da uvek razmišljaš kao da stvarno jesi nevidljiv!
 
Treba biti pazljiv svakako i ima ljudi koji ne paze uopste, uglavnom dostava, ali vecina ljudi pazi. Gledanje preko ramena sam prvo naucio na biciklu pa mi je bilo lakse da naucim to i u kolima, ali treba neko da skrene paznju ljudima. Mislim da bi voznja bicikla (a i plivanje) trebalo obavezno da se uce u osnovnoj skoli.
Neke stvari se uce na tezi nacin, npr. da pogledas da li neko ide stazom kad si pesak, kao sto turisti u Amsterdamu nauce da gledaju kad dobiju volanom po ledjima.
 
Проблем са бициклизмом је у томе што се навике обично стичу у детињству, без претераног познавања саобраћајних прописа. Ја сам нпр. променио навике у вожњи након полагања за ауто. Неопходно је познавање саобраћајних прописа увести у раније разреде основне школе.
 
Vrh