Šta je novo?

Bezbednost u gradu i kriminal

Ja sam svojevremeno čuo da je dobiti dozvolu za vazdušnu pušku jako teško. Maltene teže nego za pištolj u smislu koliko papirologije i cimanja zahteva. Doduše to beše pre jedno 15ak godina.


Inače ovo se desilo kod Drapšina. Niko od medija i komentatora da napiše da je možda neki srednjoškolac pucao na srednjoškolku.
 
Čak i u uređenim društvima se dese napadi gde nema kamera ili svedoka ili žrtva nije jasno videla lik napadača... Mi pored mora takvih primera i onih koji ne dođu u javnost ili do organa gonjenja iz razloga jer napadnuti ne želi da prijavi imamo i uzan krug ovih slučajeve u sred bela dana sa publikom okolo i kamerama koje sve zabeleže ali čak i tu ostaje prostor da se ne reaguje kako treba ako je taj neko prezaštićeni sin nekog uticajnog i bitnog glavonje, manipuliše se dokazima ili iznudi iskaz isto u slučaju ako su napadači članovi neke grupe koja je vlasti bitna da sa njom sarađuje...

Mogao bih ja sad da licitiram ovu ili onu visinu kazne, al odmeravanje kazne tek dolazi na kraju...
 
Slažem se 🙂 Centar Beograda, kao i te navedene opštine, su u oskudici sa korisnim sadržajima za stanovnike (gde lokalci uživaju, upoznaju se i socijalizuju), gotovo koliko i neka dalja siromašna naselja.

Mada, možda nisam u pravu, ne bi mi bilo prvi put 🙂
 
Uvek mi je bio najgori ovaj momenat sa šutiranjem na zemlji. Nije im dosta kad čovek padne, već je cilj naneti što više povreda u procesu, i to obično više njih šutira jednog.
Pa u huligane su oduvek isli psihicki najslabiji muskarci, zato se i grupisu jer su inace kukavice, a treba im taj osecaj nadmoci, tj. pate za tim jer su kukavice. I onda kad vide da su nadmocniji idu do kraja da produze taj osecaj. A kad nisu onda beze, pa im to jos vise povredi ego. To uglavnom vazi i za one koji idu u policiju, vojsku i sve ono gde imas grupu koja je uz tebe.
 
Vrh