Nisu imali strah od vode nego je parna mašina bila osnova industrije, a ona traži puno vode. Vodovoda velikog kapaciteta nije ni bilo. Zato je industrijalizacija Srbije i Beograda morala biti započeta sa industrijskim pogonima tik pored reka jer su odatle uzimali vodu za kotlove parnih mašina i za ostale inudustrijske procese. Dodatno, Beogad je brdovit, pa je jedina ravna površina kuda se mogla provući pruga, a koja povezuje čitav stari deo Beograda i te industrijske pogone, upravo uzak pojas zemljišta pored obe reke. I još su putevi bili loši a transport skup, pa se sve prenosilo brodovima, a onda su luke ključne transportne lokacije za kompletnu privredu. Zato je recimo Klanička pruga (ona ispod tvrđave) MORALA biti provućena pored reke. Naši preci nisi imali izbora. Čak su neki herojski hteli da buše tunel ispod Kalemegdana ili Terazija da bi to izbegli, ali to tada nije bilo moguće. Putevi, pruge, pristaništa i stovarišta su dakle tada MORALI biti pored reke. Mi smo krivi što to nismo ranije uklonili i iskoristili kako su RANIJI urbanisti i planirali, a ne oni koji su zbog nužde gradili na obali.