U novogradnji poput GTC park apartmana i Galerija-apartmana na dorcel-u (ciljanoj ka visoko-srednoj klasi) vlasnici stana ce placati mesecno od prilike izmedju 0.70 do 1.0 euro po kv.metru stana za odrzavanje samog objekta i okoline. Sto za beogradske prilike i nija mala cifra.
Takozvani FM (Facility Managment) kao industrija ce tek zaziveti po nekim procenama za 10-15 godina naravno vecim delom zbog bukvalno "Starog" beograda. Veliki procenat populacije koja zivi u strogom centru je u penziji ili 'ranoj' penziji. Beograd je vec sada skup grad a rast cena u BGu (infostan, porez, itd itd) ce indirektno naterati one koje nemogu da zive u centru da prodaju svoju imovinu i presele negde gde je to finansijski moguce za njih. Samim time useliti ce se nova generacija beogradjana/stranaca ali u svakom slucaju 'belo okovratnici" (whitecollar) koji ce pokusavati da sto pre podignu cenu svojih lokacija tako sto ce je srediti kako unutra tako i spolja. Dakle, sve dok se ovaj bitan deo nase muke od tranzicije ne desi - grad beograd ce jednostavno uvek ostati onakav kakav jeste danas - siv.
Jednostavno receno da bi se investiralo u izgled samog grada - platezna moc gradjana u proseku mora doci do tog nivoa da bi se nas san 'belog' grada ostvorio. To tada, pazite kuda idete.
Prošlo 10-15 godina pa upoređujem da li se išta promenilo. Koliko god bi voleo da se ovo desilo, duboko sam uveren da nikad neće. Kao neko ko je odrastao u kući i navikao da sve popravke zavise od nas, doživeo sam kulturološki šok kad sam se preselio u stambenu zgradu. Kod nas ne postoji mentalitet održavanja, ljudi su spremni da se zaduže do guše da bi kupili stan na boljoj lokaciji, a samim tim ne ulažu skoro ni dinara u renoviranje stana, da ne pričam o održavanju zgrade. Sve što je izvan zidova njihovog stana im je tuđe, ulaganje u zgradu gledaju kao da nekog drugog finansiraju.
Za razliku od Amerike gde se u velikom procentu održavanje i troškovi vezani za isto ne dovode u pitanje, kod nas je to poslednja rupa na svirali i niko ne razmišlja da bez te zgrade ne postoji ni njihov stan. Selidba na neku drugu lokaciju jer ne mogu da priušte da žive tu gde jesu ne dolazi u obzir, zapravo ta misao im dođe kao nučna fantastika. Doživeo sam da me napadne dobar deo stambene zajednice jer sam želeo da zamenimo drveni ormar i uradimo uzemljenje zgrade. Trošak bi bio oko 700 din mesečno na 12-13 meseci, ali mi je rečeno kako ja želim njih da opljačkam u saradnji sa upravnicom, čak su neki krenuli sa žalopojkama kako će ići od vrata do vrata da prose kako bi im deca imala da jedu. A "dug" prema zgradi se svakog meseca gomila, doći će na naplatu popravka krova, preventivna sanacija fasade, kvarovi lifta, raznorazne popravke...
Jedino rešenje je da gradska vlast propiše neki plan održavanja stambenog objekta, da se na osnovu toga upravnik napravi projekciju troškova održavanja, i da to diktira mesečni izdatak investicionog ulaganja na mesečnom nivou. Mi trenutno npr plaćamo 508 din, 508 x 17 stanova x 12 meseci je 890 eura godišnje za investicione svrhe. Ja stvarno ne znam šta je moguće uraditi sa tom sumom, pa samo ponuda za sanaciju krova je bila 10k EUR, 12 godina investicionog fonda bez računanja inflacije. Nažalost jedina promena može doći "prisilom" što nije kompatibilno sa populističkom politikom koja vlada u Srbiji već 14 godina. Svako moje predlaganje da se poveća suma je dočekano na nož, 508 dinara je minimum propisan zakonom i to ne dovode u pitanje.